Print Friendly, PDF & Email

ULICAMA TOGA GRADA

Razlomljeno vrijeme, razlomljeni grad,
i nadalje s ratnim ožiljcima na licu,
s dušom koja u ritmu jeseni diše.

Pred Kosačom uobičajena večernja vreva,
puno pasa i nešto djece oko spomenika palima,
tu gdje je trebala ponosno stajati katedrala.

Na platane prilijepljene svježe osmrtnice,
Austro-Ugarska je odlepršala još davno,
kao da mi šapću okolne oronule zgrade.

Ne bih danas pošao nijednim mostom,
zamišljam predturske crkve u okolini,
u gradu Mostaru Neretvom kupanim.

Putuje on njome dolje prema jugu,
pozdravljaju ga kršni Neretljani,
svoji na svome svim silama unatoč.

 

IDEALI

Bacam kamenčiće s visoke obale,
dok Neretva zelena šumno teče.
Odavde su nekada bacali ljude,
prebijene, u dubokoj, crnoj noći.
Nismo ih i ne ćemo ih zaboraviti.

Danas je, kažu, drugo doba.

»Tko nam je razbio ideale«,
pita me prijatelj pred svetu misu.
Sliježem nemušto ramenima.
Prolaze vozila, ljudi, a i vrijeme.
Mi smo tu, još nikamo otišli nismo.

Zbor pjeva onu: »Krist na žalu...«.

Upirem pogled u nebo, svoju dubinu.
Zajednica smo koja vjeruje i bori se.
I moj je prijatelj dio svega toga.
Ali pitanje ostaje lebdjeti u zraku,
jer mrvi nas ovaj osjećaj naše nemoći.

Bože, pogledaj u naše ruke, stopli ih!

 

ZA NJU SE ISPLATI

Zastave su čudna bića.
Lepršaju na vjetru,
nemilosrdno se za njih tuku,
umirući ih stežu pri srcu,
njihovi im bližnji prigovaraju.

Jer one su važne,
one su naše misli
ispisane u vremenu.

Stavljam jednu takvu na vozilo,
neka me slijedi u stopu,
neka im kaže, a što to,
pa da sam jedan od onih
kojima nije svejedno.

Za nju se isplati boriti,
u neko lijepo popodne,
usred blata i gareži,
usred nemira i gungule.

Smisao je života
biti na pravoj strani,
znajući da ništa nije uzalud,
da jamačno pobjeđujemo
budemo li to samo htjeli.

Trr, trr, trr,
pucao je dječak nemilice,
čvrsto stišćući plastičnu pušku,
onu jednu s tržnice.
Pravio sam se da sam pogođen,
njemu je to bilo drago,
ja sam ponovno znao
da u sigurnim smo rukama.

Samo, prihvati se pluga, dječače,
puška može malo i pričekati.

                                        Miljenko Stojić

Mate Buljubašić (uredio), Rasplamsaj Oluje u pjesmi i srcu, Naklada Protuđer, Split, 2021., str. 70. – 72.

Osobno