Kad ono Turci navališe na Sinj,
kad ono naših bijaše tek šačica,
Gospa raširi svoj prekrasni plašt,
zaštiti bojovnike i njihove obitelji,
pa se glas o tomu raširi krajinom,
nasta Alka u spomen i zahvalu.
A kad ono petokraki strše Sinj,
kad ono zakukaše naše majke,
Gospa prstima prekri svoje lice,
jer se mržnja prosu krajinom,
pa se glas o tomu raširi daleko,
zanijemi Alka u dubini duše.
Ona je gledala mene, ja sam gledao nju,
u trgovini narodnog magazina, drugovi kažu.
Preko puta sam nekada sjedio s prijateljem,
njega više nema, netko je drugi sada tamo.
Pokušavala mi je odagnati sjetne misli,
objašnjavala traperice ovakve i onakve.
Vrtio sam glavom i uljudno se smješkao, dok:
»Te mi dajte, ovakve kakve nekada bijahu«.
Čudno me pogledala radeći svoj posao,
a ja bijah sretan jer ih ugledah u kutu.
Vraćao sam se kao dijete s igračkom u ruci,
prepun slatkoga daha vremena u odlasku.
A kad se sve to zbude i dalje će život teći,
samo ću ja s anđelima prepričavati ovu priču.
Zavezaše mu oči,
njemu Sv. Ivanu Pavlu II.,
vrpcom crnom kao mrak,
u Sarajevu, u Starom gradu,
godine Gospodnje 2020.
Kraljica Katarina ostavi mu Bosnu,
a i svoj neprežaljeni Hum,
kad ono Turci na njih nalegoše.
Došao je iz dalekih krajeva,
komunizmom ljuto okovanih.
U zjenicama je nosio slobodu,
u srcu odlučnost i hrabrost.
Nije se predavao, nije uzmicao.
Tako ni ovaj put.
 on-je-vidio-sve-hs.pdf | [ ] | 584 kB |
| on-je-vidio-sve-kt.pdf | [ ] | 588 kB |
Ivanu
Pred tobom bi rastvorena knjiga,
ona životna, s mnogo iznenađenja.
Gutao si je otvorenim očima,
bio prvak svoga mladenačkog okružja.
Voljeli smo te i voljeli su te.
Onda ti strjelica nenadano poleti k nebu,
da ti čestitaju didovi, baka, stric, tetka...,
a mi ostali još ćemo malo pričekati,
naša je igra nešto dulja i zakučastija.
Dočekaj nas toga dana raširenih ruku,
onako pobjednički, kako si znao.
Mi ćemo te se dotle sjećati,
uzdignuta čela, čujem kako šapćeš.
Da, bit će tako, a ti pozdravi anđele,
dok gore na nebu budete igrali pikado.