Macelj, 22. kolovoza 2026. (ika.hkm.hr / Ivana Karačić) – Danas je u Maclju, 22. kolovoza, slavljena sv. misa zadušnica za 500 hrvatskih žrtava poratnoga jugokomunističkog nasilja, čiji su posmrtni ostatci preuzeti iz Republike Slovenije. Sv. misa je slavljena uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma.

U ovoj prigodi čitane su i odabrane pjesme hrvatskih pjesnika. Među njima bila je i pjesma Miljenka Stojića »Ja ne bih htio«, napisana još 1995. Donosimo ju u cijelosti.

JA NE BIH HTIO

Tih nesretnih svibanjskih dana
i zrak je bio gušen zlom,
kao da četiri godine dosta bilo nije
pucnjeva, krvi, suza i krika.

Pobjednici su krvavo slavili, rekoše pobjedu,
vodili su ljude u redovima, bezobzirno,
nevini djevičanski krajolici postaše stratištima,
ptice zabezeknuto gledaše što se to zbiva
i krilima svojim držaše se za srce
da ne prepukne, da ne iskoči.

Oni što na kugli zemaljskoj preuzeše vlast
od svega su bestidno prali ruke
i stvarali zabludu o pravednosti, o pobjedi.

I mnoga su moja braća i sestre
skončali na Križnom putu, bez suda,
imena im se kasnije spominjati nisu smjela.
Tek u trenutcima kućne sigurnosti
(barem se tako mislilo)
govorilo se da su možda i živi,
izgleda da ih je vidio taj i taj
u tom i tom dalekom tuđem gradu.

A njih uporno bilo nije!

Danas je opet svibanj
ili mjesec isti kao on
i opet moja braća i sestre ginu.

Kao i nekada prije pedeset godina
i danas isti bezobrazno peru ruke.
Ja ne bih htio mržnjom kriknuti, Bože.

Slobodom hoću kriknuti,
i postojanošću, i vedrim pogledom
u kojem će se ogledati oni
što su ga sramno izgubili.

Slab sam,
ne daj mi mržnjom kriknuti, Bože,
u ovaj dan svibanjski
ili dan mjeseca što nalik mu je.