DVIJE OBALE
Kad puca puška,
il' se netko ženi,
il' netko mri.
Bi tako odvajkada,
u zemlji humskoj,
zemlji ponosnoj.
Ne htješe to Turci znati,
jadna li im majka,
stisnuše raju zlo i naopako.
Puče puška u Dračevu,
pogodi sultana u Stambolu,
jeknu gora, jeknu dol.
 pjesnicka-antologija.pdf | [ ] | 998 kB |
Zavezaše mu oči,
njemu Sv. Ivanu Pavlu II.,
vrpcom crnom kao mrak,
u Sarajevu, u Starom gradu,
godine Gospodnje 2020.
Kraljica Katarina ostavi mu Bosnu,
a i svoj neprežaljeni Hum,
kad ono Turci na njih nalegoše.
Došao je iz dalekih krajeva,
komunizmom ljuto okovanih.
U zjenicama je nosio slobodu,
u srcu odlučnost i hrabrost.
Nije se predavao, nije uzmicao.
Tako ni ovaj put.
| on-je-vidio-sve-hs.pdf | [ ] | 584 kB |
| on-je-vidio-sve-kt.pdf | [ ] | 588 kB |
Kad ono Turci navališe na Sinj,
kad ono naših bijaše tek šačica,
Gospa raširi svoj prekrasni plašt,
zaštiti bojovnike i njihove obitelji,
pa se glas o tomu raširi krajinom,
nasta Alka u spomen i zahvalu.
A kad ono petokraki strše Sinj,
kad ono zakukaše naše majke,
Gospa prstima prekri svoje lice,
jer se mržnja prosu krajinom,
pa se glas o tomu raširi daleko,
zanijemi Alka u dubini duše.
Ona je gledala mene, ja sam gledao nju,
u trgovini narodnog magazina, drugovi kažu.
Preko puta sam nekada sjedio s prijateljem,
njega više nema, netko je drugi sada tamo.
Pokušavala mi je odagnati sjetne misli,
objašnjavala traperice ovakve i onakve.
Vrtio sam glavom i uljudno se smješkao, dok:
»Te mi dajte, ovakve kakve nekada bijahu«.
Čudno me pogledala radeći svoj posao,
a ja bijah sretan jer ih ugledah u kutu.
Vraćao sam se kao dijete s igračkom u ruci,
prepun slatkoga daha vremena u odlasku.
A kad se sve to zbude i dalje će život teći,
samo ću ja s anđelima prepričavati ovu priču.