MAČAK, LIPA, A I JA

Print Friendly, PDF & Email

Stara lipa, stari mačak na podnevnom suncu,
žive svoj život lijeno ispruženi, dostatni samima sebi.
I jedno i drugo zaželjeli se ptica, možda i ljudi.
Dotični ih, pak, puštaju u miru noseći svoje snove,
kad stignu kamo su naumili, možda znadnu odgovor.

Lipa nikuda ne će, za mačka ne znam,
mijau, mijau, oponašam glasanje u prolazu.
Mačak lijeno podignu očni kapak i opet ga spusti,
zna da mu nisam dorastao i ne će da troši vrijeme.
Puno je lakše u običnom ljudskom svijetu,
dok trepneš možeš skupo prodati rog za svijeću,
možeš što god hoćeš, samo uporan budi.

Attachments:
Download this file (15-sesvetski-pjesnicki-maraton.pdf)15-sesvetski-pjesnicki-maraton.pdf[ ]1824 kB

Opširnije...

OTPOR

Print Friendly, PDF & Email

Tuđi pločnici pod nogama,
glava si kući u domovini,
tako je jednostavno moralo biti.

Svako malo stizala je milicija,
odvodila je mamu, tetku...
otac je počivao u grobu,
kotrljala se uobičajena naša zbilja.

Opširnije...

JA, HRVATSKI RATNIK

Print Friendly, PDF & Email

Oglasiše se ponovno bojne trublje,
one teške godine Gospodnje,
tisuću petsto sedamdeset osme.
Taman marno kosih na svojoj njivi.
Poljubio sam ženu, poljubio djecu,
uzjahao svoga vjernoga vranca.
I prihvatih oružje kao najdraže čedo.
Za ratnika nikada ne učih, tek za mir.
Gvozdansko mi posta novim domom,
a uokolo njega nalegli nevjerni Turci.
Bogu sam se molio i nisam se bojao,
ja sam na svome i tu ću navijek ostati.
Smjenjivali su se bojevi i juriši,
nismo uzmicali, ni za pedalj.
Pokušali su nas obrlatiti ponudama,
radije smo ginuli, padali ranjavani.
I onda više ničega nije bilo:

Attachments:
Download this file (ja-hrvatski-ratnik.pdf)ja-hrvatski-ratnik.pdf[ ]966 kB

Opširnije...

A PROMIČU KUĆE, LJUDI, POLJA...

Print Friendly, PDF & Email

ĆASKANJE SA SAMIM SOBOM

Mijenjam prošlo izdanje časopisa,
tamo na polici s knjigama.
Treba ustupiti mjesto novome,
iako ne znam je li bolje od bivšega
i ne da mi se uopće istraživati.

Staro je prošlo, novo došlo, i to je to.

Otvaram Sveto pismo na nekoj stranici,
čitam riječi koje čuh još u djetinjstvu.
Jesu li i one za kut?
Rukom mrsim kosu,
gledam omiljenu sliku mora,
davno je već spremih kamo treba.
I ona bi spadala u prohujale stvari.

Attachments:
Download this file (vijenac-722.pdf)A PROMIČU KUĆE, LJUDI, POLJA...[ ]981 kB

Opširnije...

Osobno