Milorad Pupovac će na ovo narogušiti svoje obrve. On se u posljednje vrijeme voli nazivati antifašistom. I onda s tih visina tuče po ostalima. Prethodno »pokupi pamet« u Beogradu. Bi tako i za prošlu obljetnicu Bleiburga i Križnog puta. Napade nam i predsjednicu i vladu, prijašnjih godina nije jer su predstavnici tih državnih ustanova mislili kao i on. Ništa neobično, jedino nas ovaj put iznenadi izjavom da i među Srbima ima onih koji misle da antifašizam nije istinski ni hrvatski ni srpski. Tu smo Milorade. Ni svom narodu ne dopuštaš da se razvija u skladu sa svojim mogućnostima i stremljenjima. Radije bi sve ponovo u neku Jugoslaviju, bilo kakvu, samo neka su na okupu pa da im ti i takvi solite pamet i od toga ugodno živite.

Da je Miloradu do istine, skoknuo bi do Banja Luke. Hrvati odavno tamo više ne stanuju, a bilo ih je, znamo, na stotine tisuća. Osta samo biskup Franjo Komarica koji to područje ovih dana usporedi s Bleiburgom. Jasno mu je da su onaj austrijski i ovaj domaći Bleiburg »odradili« antifašisti Milorada Pupavca i inih. Naravno, u pomoć su im priskočili i međunarodni saveznici. Takvi ne samo da se ne kaju, nego tjeraju hrvatske dužnosnike da idu u Banja Luku kao da je tamo neka država i da pritom vode beskorisne razgovore. To morade učiniti i Željko Reiner, ali imadoše dovoljno hrvatstva u sebi da ne htjede nazočiti konferenciji za novinare u dvorani gdje nema i hrvatskog stijega. Barem se tome mogao ukloniti. I zaista mu hvala. To je jamstvo da će s biskupom Komaricom i drugima takvima, bez obzira na sve napade, nastojati da hrvatska država konačno počne brinuti za prognane Hrvate iz banjalučkog kraja. Može se to, unatoč svoj tzv. međunarodnoj zajednici, samo ako se hoće.

Zaštita je nadalje potrebna i Katoličkoj Crkvi diljem kugle zemaljske. Čak i kod nas. Između ostaloga portal index.hr pasji ju vrijeđa. Ipak Vijeće za elektroničke medije obznani da u tome nema ništa loše. Katolička Crkva nije osoba pa se prema njoj može tako postupati. Nazdravlje! Ne znam, možda su se djelomično u tome počeli ugledati na famozni BBC. Njegov pročelnik za religiju i etiku Aaqil Ahmed izvijesti nadređene da je u programima dotične kuće previše kršćanskoga sadržaja. Trebalo bi više vremena dati hinduizmu, muslimanstvu i drugima. Je li riječ o multikulturalnosti, integraciji, asimilaciji izbjeglica, nečemu drugom, zaključimo sami. Možda je riječ samo o utjecaju onih koji izgleda u New Yorku i Londonu žele podići Baalov hram. Prisjetimo se, riječ je o poganskom bogu kojemu su se, između ostaloga, žrtvovala djeca. Navodno da su to prva dva od tisuću Baalovih hramova koje diljem svijeta žele podići UN u ime nove svjetske religije. Bez obzira bilo sve istina ili ne treba biti oprezan jer u ovakvom današnjem svijetu to ne bi bilo nikakvo veliko iznenađenje. Razni su već itekako na tome putu, a poglavito se prepoznaju po govoru o novom svjetskom poretku. Nalaze se i na Zapadu i na Istoku, i na Sjeveru i na Jugu, posvuda. Samo svjesni, pravom Bogu odani ljudi, mogu ih spriječiti u tom opasnom naumu.

Pročitah da se za spasitelje čovječanstva prodaju i Lady Gaga, Justin Bieber, Hans Küng... Dotična pohvali propovijed na sv. misi jednog katoličkog svećenika, sv. misi kojoj je navodno nazočila. Ali komentatori te hvale ne bijahu tako lakovjerni. Predbaciše joj stil života, kao pojam za sve ono loše što čini. Naravno da im oštro odgovori, jer kako bi to bilo da tako slavna osoba ne bude u pravu. Slično misli i pop zvjezdica Bieber. Stavio si je križ na lice. A i inače je čitav oblijepljen tetovažama. Mogao bi čovjek pomisliti da je kršćanstvo konačno prodrlo u samu srž današnjeg društvenog života. Nažalost nije. Radi se samo o trenutnom pomodnom hiru i ništa više. Proći će ih, mogli bismo zaključiti. Takav zaključak zacijelo će nam predbaciti Hans Küng. Već desetljećima on vozi nekim svojim posebnim teološkim putem. Stručnjaci taj put uspoređuju s putom novog svjetskog poretka. Po meni vodi u ništavilo, ali nije na meni da sudim, kako navodno reče papa Franjo. Kažem navodno, jer danas je teško reći što je papa zaista rekao. Prenose mu riječi onako kako bi oni htjeli da je rekao. I pritom se hvale profesionalnošću.

Međutim, papa želi ukazati svima na naše kršćanske korijene. U želji da ga se što bolje razumi ponekada rabi takve izričaje koji drugima daju priliku drukčije ih odčitati. Bi tako nedavno i s govorom o đakonisama. Skočiše da je on to već najavio. A samo je rekao, kao odgovor na jedno pitanje, da tu problematiku treba razmotriti u svjetlu onoga kako je bilo na početku kršćanstva. I to je to. Čisto rasvjetljavanje pogledâ i ništa više. Slično će trebati i Europi. Zaboravila je na svoje kršćanske korijene, zaboravila je na onih dvanaest marijanskih zvjezdica na svojem stijegu. I zbog toga je zapljuskuje izbjeglički val s Istoka koji prijeti posve je izmijeniti. Spomenu se svega i papa Franjo prije dva-tri dana. Ali opet nasta zbrka oko toga što je rekao pa pričekajmo da se sve razbistri. Bude li govorio ono što svi mislimo da je govorio, ne ćemo mnogo o svemu čuti. Razvikani mediji, zavisni od svojih gospodara, sve će to uredno preskočiti.

Ono što razvikani mediji u hrvatskom društvu trenutno ne preskaču jest dopredsjednik vlade Tomislav Karamarko. Prije nego što se oženio, ljubimica njegova srca preko posrednika petljala je s Inom. Pa sad nastaše raznorazna pitanja. Odnijelo bi nam puno vremena da sada to mi raspetljavamo, ako bismo uopće uspjeli. Međutim, svrnimo pozornost na sljedeće. Što je zapravo INA? U jugokomunizmu je tom sustavu bila hranilica, nećkala se prihvatiti sličnu ulogu novonastaloj hrvatskoj državi, pa su onda došli neki dečki, predvođeni jugokomunistima, i promijenili vlasničku strukturu. Bi li se moglo dogoditi da se sada otkriju sve nejasnoće s njom povezane? Recimo, tko zapravo stoji iza MOL-a koji je papirnati vlasnik INE? Ima li to ikakve veze s ovim suđenjem u Münchenu, barem što se tiče novčanih iznosa? Obrana jugokomunista pred tim sudom nije, naime, tako jeftina. I slično tome. Nastavimo slijediti tu crvenu nit.

Kao ljudi i kao kršćani najbolje je ipak slijediti nit Duha Svetoga. Iza nas je uskrsno vrijeme, pred nama je vrijeme kroz godinu ili vrijeme kad bismo trebali dokazati svoju ljudskost i svoju pripadnost Bogu. Učinimo to bez zadrške.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 19. svibnja 2016.; glasbrotnja.net, 20. svibnja 2016.; hrvatski-fokus.hr, 1. srpnja 2016.