Uskoro, 25. studenoga, navršava se točno 15 godina rada Informativnog centra »Mir« Međugorje (ICMM) u čijem okrilju, između ostaloga, djeluje Radiopostaja »Mir« Međugorje (RMM), čiju smo 10. obljetnicu proslavili spomenutog nadnevka prošle godine. Cijeli pothvat započeo je zauzimanjem fra Miljenka Stojića, člana Hercegovačke franjevačke provincije, u to vrijeme ž. vikara u župi Međugorje. RMM danas je izrasla u radiopostaju koja se čuje u Europi, ali i, putem interneta i satelita, u cijelom svijetu. Fra Miljenko, s kojim u povodu spomenute obljetnice razgovaramo, danas obnaša službu vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Kažimo i to da je istaknuti hrvatski književnik, autor brojnih knjiga pjesama, slikovnica, priča, eseja, književnih kritika te prevoditelj s više jezika.
Fra Miljenko, vratimo se u 1993. kad ste ž. vikar u župi Međugorje. Kako je došlo do osnutka ICMM i koji su bili njegovi temeljni ciljevi?
Već prije mog dolaska bilo je pokušaja ustrojavanja profesionalnog izvješćivanja iz župe Međugorje, ali je neprestano nedostajala osoba koja bi se zauzetije time pozabavila. Jedna skupina fratara tada je zamolila mene, koji sam tek gledao čemu se više posvetiti, da pokušam ostvariti tu potrebu. Malo sam razmislio i pristao. Nisam se pokajao do danas unatoč poteškoćama različite vrste koje su pratile ovaj pothvat. Njegova svrha nije promicati događaje u župi Međugorje, nego istinito izvješćivati o njima. A u tome se služi svim mogućim sredstvima koja su čovjeku danas na raspolaganju.
Riječ je o ratnom i poratnom vremenu koje je mnogim neriješenim problemima svaki projekt činilo neizvjesnim. Od koga je dolazila potpora i podrška u ostvarenju tih za župu Međugorje, ali i za hodočasnike iz svih krajeva svijeta, važnih zamisli?
Potpora je najviše dolazila od tadanjeg župnika fra Ivana Landeka. Svi su se drugi razišli, a na nama je ostalo hrvati se s poteškoćama. Ovdje treba spomenuti i različite prijatelje hodočasnike. Glavninu novca od 60.000 DM, kojim je započela RMM, dala su dvojica hodočasnika iz inozemstva prepoznavši važnost zamisli i važnost trenutka. Ne smijemo preskočiti ni zanos prvih djelatnika. A Kraljica mira je zacijelo sve to pratila s nebesa. Nikada u životu nisam tako osjetio blizinu Božje ruke nego izgrađujući ICMM, posebno RMM. Puno puta dolazio sam do zida i, po ljudski, nije se moglo dalje. Odjedanput bi se, nakon molitve, rješenje našlo.
Što je novoga u crkvenom, društvenom i medijskom kontekstu gledano, donijela RMM?
RMM je zasnovana na potpuno različitim osnovama nego druge radiopostaje. Geslo nam je od početka bilo »Zdrava ljudskost, zdrava religioznost«. Htjeli smo stvoriti dobru obiteljsku radiopostaju. Tako je na našoj radiopostaji moguće čuti mnogo toga s religioznoga područja, ali i s područja kulture, športa, znanosti, glazbe, dječjeg svijeta... Nije nam bilo važno je li netko poznat, već djeluje li zdravo. Npr. da bi neka pjesma mogla biti puštena na našoj radiopostaji morala je zadovoljiti sljedeće kriterije: glazba ne smije razarati već oplemenjivati čovjeka; riječi pjesme trebaju biti primjerene ljudskim i kršćanskim vrjednotama; lik izvođača u javnosti treba biti uzoran. Srž čitavog programa je uživo prijenos večernje sv. mise iz župne crkve i sva tri dijela krunice.
RMM ima svoje slušatelje diljem svijeta. Tko su ljudi koji između brojnih, različitih programa, biraju upravo ovaj program?
To su ljudi različitih životnih uvjerenja, nacionalnosti, školskog obrazovanja. Našoj radiopostaji privlači ih gore spomenuto. Laž je da slušateljstvo voli ono što se danas većinom vrti po radiopostajama, uopće po javnim glasilima. Radi se samo o tome da nemaju izbora. A vijesti se negdje trebaju čuti, pogledati neki film, uživati u nekoj pjesmi... Zbog toga je na kršćanima danas golema odgovornost. Ne smiju se bojati javnih glasila, trebaju ih osnivati i tako preobražavati ovaj svijet. Ne govorim o čisto hijerarhijskim javnim glasilima. Govorim ponajvećma o onima koja nam donose sva moguća pozitivna ljudska i kršćanska iskustva.
Iza ovakvih medija obično stoje snažni gospodarstvenici, marketinške agencije, ustanove s kapitalom, vjerojatno i politički pokreti. Tko stoji iza ove radiopostaje?
Ovo pitanje je i teško i lako. Iza ove radiopostaje stoji isti onaj tko stoji iza događaja u župi Međugorje: Bog i Kraljica mira. Oni su zaslužni da potiču srca raznih naših poslovnih partnera da se prema nama ne odnose profesionalno hladno, nego nas doživljavaju prijateljima i svojima. Zbog toga nam na sve moguće načine iziđu u susret. Ne bih spominjao njihova imena, ali će se oni sami prepoznati. Bog će ih za to nagraditi, a od nas im veliko hvala. Ne smijemo zanemariti ni svakodnevne hodočasnike koji nas potpomažu kako kao članovi podupiratelji, tako i korištenjem raznoraznih usluga ICMM-a čiji je radiopostaja sastavni član. Uz to ne vodi nas trka za zaradom, već nastojimo prenijeti istinu o događanjima u župi Međugorje. Kad se sve to sabere, mogu se jeftino, rečeno s gledišta profesije, ostvariti ovakve zamisli.
Danas ste vicepostulator Postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Predstavite postupak o kojem je riječ za naše čitatelje.
Partizani su 1942. ubili jednoga našega člana, krajem 1944. drugoga otpočinjanjem širokog napada na Hercegovinu i druge krajeve, da bi u završnim operacijama i poraću II. svj. rata, počevši od siječnja do srpnja 1945., ubili njih 64. K tome treba dodati i trojicu koji su ili ubijeni u zatvoru ili su umrli zbog posljedica uhićenja. Sveukupno ih je, dakle, stradalo 69. Puk i fratri od prvog trenutka držali su ih mučenicima, ali zbog komunističke strahovlade službeno se moglo malo što učiniti na njihovom proglašenju blaženima i svetima. Dolaskom slobode provincijal fra Slavko Soldo je 2004. pokrenuo Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika na čijem je čelu bio fra Ante Marić. Nakon toga je 2007. imenovan vicepostulator, u osobi moje malenkosti. Potrebno je dovršiti sva istraživanja, prikupiti svu dokumentaciju i zaključiti postupak na biskupijskoj razini. Nakon toga sva dokumentacija ide u Rim na pravnu i teološku prosudbu. Tek tada do pape dolazi prijedlog za njihovo proglašenje blaženima i svetima. Nu, nije važna brzina, važna je istina i primjer ovih pobijenih što se sve više i više otkriva.
Znademo da je u ovakvim postupcima bitno svjedočanstvo svjedoka mučeništva. Kako stojite s time, budući da je prošlo toliko vremena?
Najprije treba podvući da je puno pobijenih i da je puno godina prošlo. Zbog toga smo u utrci s vremenom. Ipak, postoje svjedoci i neki od njih su voljni svjedočiti. Molim ovim putem sve one koji nešto znaju o pogibiji članove Hercegovačke franjevačke provincije da nam to dojave. Nije važno koliko neznatan podatak izgledao. Nekada on dovede do velikog otkrića. Svi korisni podatci za stupiti u doticaj s nama mogu se naći na stranicama www.pobijeni.info. Onaj tko se ne služi internetom, neka se obrati svome svećeniku koji će ga uputiti kako nam se javiti.
Uz svoj svećenički poziv, također ste i plodan književnik. Kako to dvoje danas ide skupa, a znademo iz povijesti hrvatske književnosti da su svećenici i redovnici dali nemjerljiv prinos ne samo književnosti već i znanosti?
Samo naizgled danas znanost, kultura i slične stvari ne idu zajedno s redovničkim i svećeničkim pozivom. Jedino je halabuka onih koji su odbacili Boga i sebe postavili na njegovo mjesto, danas prevelika pa se čini da to nije tako. Osobno nemam nikakvih poteškoća živjeti život kako ga živim. Nastojim se držati ljudskih i kršćanskih zasada i idem dalje. Žao mi je onih koji u traženju prolazne slave slegnu vrat pred bukačima. Na taj način ostvare nešto za danas, a ne nešto što će trajati i sutra. Šteta.
I, za kraj, s motrišta svećenika, književnika i medijskog djelatnika, kako živjeti danas u ovakvoj medijskoj situaciji kad su, bez pretjerivanja, sve vrjednote dovedene u pitanje?
Već sam djelomično odgovorio na ovo pitanje tijekom razgovora. Kratko zaokružimo. Moramo znati što hoćemo u životu i taj put ne smijemo napuštati ni pod koju cijenu. Odjedanput ćemo otkriti da nismo sami unatoč svoj buci. Pronaći ćemo svoj životni prostor i zadovoljno živjeti u njemu. To će uroditi time da ćemo postati sposobni mijenjati stanje oko nas bilo pokretanjem javnih glasila, bilo pisanjem, slikanjem, crtanjem, poučavanjem, liječenjem, jednostavno svime onim što je dobro činiti na ovoj kugli zemaljskoj. Time smo ispunili svoj život, ali i osigurali si mjesto u Božjoj vječnosti.
Krešimir Šego
Glasnik mira, III., 11, Međugorje, studeni 2008., str. 14. – 15.
 Razgovor, Glasnik mira, 11-08.pdf | [ ] | 920 kB |