DHK HB – FRAM-ZIRAL – Dan; Mostar – Zagreb, 2007.
Piše: Branko Pilaš
Nakladnici Matica hrvatska u čitluku, Dan iz Zagreba i medugorski list za djecu Cvitak objavili su knjigu Računalko, kojoj je autor Miljenko Stojić, a ilustracije su djelo Ante Ivankovića. Miljenko Stojić (Dragićina kod Međugorja, 1960.) suvremeni je hrvatski književnik, novinar i teolog. Živi i radi na relaciji Mostar-Međugorje-Zagreb. Piše pjesme, kratke priče, aforizme, književne kritike, književna djela za djecu i prevodi. Njegovi književni radovi sastavni su dio brojnih antologija i čitanaka, a prisutni su i u lektiri hrvatskog učenika Bosne i Hercegovine. Njegova su djela prevođena na više jezika. Svako njegovo književno djelo otkriva nam pisca koji svojom umjetničkom snagom ima još mnogo toga poručiti svojim čitateljima.
»Susrećemo se po prvi put. Zbog toga je prirodno da vam se, dragi prijatelji, najprije predstavim.« Već taj uvod u djelo privlači djetetovu pozornost, a odmah zatim autor nastavlja govoriti o svom glavnom liku. »Zovem se Računalko. Nije mi to, naime, pravo ime, ali ja sam ga ipak prihvatio. Otac i majka nazvali su me Kristijanom, a Računalkom moji prijatelji...« Čitatelji nastoje otkriti razloge te promjene imena, a Kristijan objašnjava: »Gledali su moje svakodnevno druženje s računalom pa me zato tako nazvaše.« Došlo je i do povremenog razbijanja prijateljstva, ali »otkada se ponovno više družim s njima, sve me manje tako zovu; možda me kasnije nazovu i nekako drukčije.«
Stojićev Računalko već je dobro poznat najmlađim čitateljima Hercegovine, jer su Stojićeve priče iz Računalka najprije objavljivane u poznatom međugorskom časopisu za djecu Cvitku. Više od četiri godine glavni junak Računalko privlačio je djecu na putovanja Internetom i u isto vrijeme omogućavao mnogima da nešto nauče.
Računalko je vrijedan doprinos književnosti namijenjenoj najmlađima. Knjiga posjeduje dvije osnovne sastavnice, estetsko i etičko, koje nam daju pravo da ga svrstamo u zrelo umjetničko djelo namijenjeno djetetu. Pojam etičkoga potrebno je apostrofirati, jer se dijete tek uvodi u književnost i život, a Računalko sa svoja četiri dijela razvija u djetetu upravo tu etičku sastavnicu. Dragocjenost Stojićeva Računalka posebno se ogleda upravo u brojnim sastavnicama – kao što je humanost, rodoljublje, bogoljublje, dobrota, poštenje, plemenitost... – koje djelu daju osobito značenje. Ali treba naglasiti da autor pristupa djetetu na vrlo simpatičan način, jer je čitateljev sugovornik u isto vrijeme i njegov vršnjak, što ih još više približuje. On uvodi čitatelja u »tajne« računala, odvlači ga od ulice i vrlo taktično i simpatično približava neprolaznim vrijednostima. Posebno pak treba istaknuti ljepotu i čistoću piščeva izražavanja. Pisac izvrsno poznaje hrvatski jezik i to znanje obilato rabi u komponiranju rečenice i djela u cjelini.
Roman o simpatičnom Računalku dopadljiva je proza, koja djeci na vrlo pristupačan način tijekom četrdeset zgoda približava život i rad dječaka Kristijana, slikovito zvanog Računalko. Cijelo djelo i sve što se zbiva usklađeno je s dječakovim pripovijedanjem, ali u isto vrijeme to pripovijedanje traži i zajedničku nit vodilju s čitateljem.
Djelo u cjelini, i stilski i sadržajno, korespondira s čitateljima osnovnoškolske dobi. Svaka zgoda u romanu jedinstvena je priča, ali ona opet, bez sumnje, pripada djelu u cjelini. U svakom pogledu, djelo ima i značajne odgojne poruke, ali i poruke koje nam pomažu da ovim svijetom idemo razmišljajući.
Školske novine, 3, Zagreb, 6. veljače 2007.
