Print Friendly, PDF & Email

Ivica Šarac, Metastaze jedne revolucije, Crkva na kamenu, Mostar, 2019.

U ovo suvremeno vrijeme zbog rasprostranjenih tehničkih sredstava pišu se mnoge knjige. Ali baš svaki dan ne izlaze one koje će trajati duže od novinske vijesti. Jedna takva je ova pred nama. Stručna, poštena i čitljiva.

Tema koju si je zadala nije nimalo lagana. Razdoblje je to u zapadnim dijelovima Hercegovine od listopada 1944. do ožujka 1945. Slomljen je jedan društveni poredak kojega su ti krajevi podržavali, a došao drugi kojega podržavali nisu. Lonac je to u kojem se mnogoštošta smiješalo i nije baš tako lagano pronaći neku smislenu nit. No, Šarac je po svemu sudeći dostigao tu razinu.

Pri uspješnom pisanju ovoga historiografskoga noviteta piscu je zacijelo pomoglo to što nije samo nabrajao činjenice nego ih je pokušavao smisleno povezivati, prodrijeti u pozadinu događanja, pronaći punu istinu. Naravno, nije on zaključio ovu temu, trebat će tu još mnogo istraživanja i zaključivanja, ali je krenuo putem koji dovodi do te pune i prave istine.

Najprije je pošao od baštine komunizma u Hercegovini. Do njegove pobjede, njega tamo gotovo da nije bilo, tek su se neki pojedinci njime opijali. No, tada nastupa drukčije razdoblje. Polako se uzdiže komunistička elita od onih koji komunizmu pristupaju zbog ovih i onih razloga. Tijekom vremena ta se elita ukorijenila u sve pore društva te preživjela sve do naših dana. Naravno, bilo bi zanimljivo pratiti njezin današnji hod, ali negdje se mora stati.

I suočavanje s prošlošću može početi. U središtu svega je Široki Brijeg, koji zajedno s Mostarom i Nevesinjom čini bokove obrane povlačenja njemačkih snaga. Puk je već čuo što su jugokomunisti učinili na svom napredovanju od južne Hrvatske prema Hercegovini pa im ne vjeruje. A oni se trude prikazati drukčijima. No, napadna akcija branitelja Širokog Brijega zvana Bura mijenja sve. Odbacili su jugokomuniste tako rekavši do mora. Oni su se osramoćeni pribrali i iskoristili Buru da pokažu svoje pravo lice. Ubijalo se nemilice na sve strane, o čemu već mnogo znamo.

Jedna od važnih postavki ove knjige jest da ne navodi ljude samo kao brojke, nego pokušava osvijetliti i pojedinačne slučajeve. Time ispravlja ono što su jugokomunisti zabranjivali činiti punih 45 godina. O svojima su trubili na sve strane, a za druge su htjeli da se jednostavno zaborave.

Isto tako knjiga rasvjetljuje i početke rata na spomenutim prostorima, iako joj to nije prvotna svrha. Dok se vlast NDH još nije bila učvrstila, velikosrbi nasrću na svoje susjede. Pa onda u lipnju počinje krvava osveta. Nastavilo se to i kroz čitav Drugi svjetski rat. Tako jugokomunistička 29. hercegovačka divizija, u kojoj je bilo mnogo preobučenih četnika, pjeva: »Svaka jama od široki vrata, otvorena za svakoga Hrvata«. (str. 76.) Dalmatinci u jugokomunističkim postrojbama razmišljaju drukčije. Oni se ne bi išli boriti izvan Dalmacije, što jugokomunističko vodstvo teško osuđuje. (str. 102.)

Šarčevo djelo satkano je na temelju arhivske građe. Kako sam piše i kako se vidi iz bilješki najvećim dijelom to je građa Arhiva Hercegovine u Mostaru, građa Vojnoga arhiva u Beogradu i građa Arhiva Hercegovačke franjevačke provincije. Iz svega toga istaknimo samo sljedeće. Jugokomunisti su na Širokom Brijegu ubili i zatim zapalili 12 hercegovačkih franjevaca. Opravdanje je bilo da su im se oni oružjem suprotstavili i da su ih polijevali vrelim uljem. Šarac je u Beogradu pronašao tzv. Operacioni dnevnik 8. dalmatinskog korpusa, onoga korpusa koji je napadao Široki Brijeg i Mostar. Iako se tamo iz minutu u minutu bilježe događanja na terenu, nigdje nema govora o franjevcima s oružjem u ruci i o polijevanju vrelim uljem. To onda ujedno pobija i brojne kasnije jugokomunističke povjesničare koji na oružanom otporu franjevaca i na polijevanju uljem grade sliku o tim događajima. Opisujući sve ovo Šarac ujedno i razmatra jesu li franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri ili samo zbog političkih razloga. Pravilno zaključuje da je u tom događaju bilo i jednoga i drugoga.

Na kraju valja kratko reći da se ovu knjigu isplati čitati. Ona zaista revidira povijest, ali ne da nešto skrije nego da pokaže pravu istinu, pa ma kakva ona bila.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 5. veljače 2020.; hrsvijet.net, 9. veljače 2020.

Osobno