Stanko Bašić, Razgovori, Vlastita naklada, Zadar, 2023.

Pred nama stoji podeblja knjiga, 300-tinjak stranica. A naslov jednostavan: Razgovori. Tako je nekada radila slavna ljevičarka Oriana Fallaci. No, Stanko Bašić niti je ljevičar niti ratni izvjestitelj. U čemu su onda slični?

Malo širim predgovorom sam Bašić nam objašnjava o čemu se u knjizi zapravo radi. Skromno kaže da je ovo njegovo djelo nastavak onoga Razgovorom prema životu. Nisam ga čitao, ali zapažam da je i ono zacijelo išlo bašićevim putem. Gradnja je to duhovne kuće hrvatskoga naroda, njegove kulture, građom koja je pomno probrana. I tu je dodir s Orianom Fallaci. Njezini razgovori također su bili sastavljeni na isti način, makar nam se ne sviđala ideologija koju je provlačila kroz te razgovore i koja je bila okidač za biranje baš tih ljudi koje je Fallaci birala.

Bašić se, dakle, ozbiljno priprema za svoje razgovore. Daleko je to od onih pitanja koja počinju s: »Recite nam nešto o sebi«. On je već mnogo toga pročitao ili saznao o dotičnom nastojeći iz njega izvući što više o onome o čemu želi s njim razgovarati. A to je uvijek neka zanimljiva tema i za Bašića i za društvo u cjelini. Uvodom u razgovor kratko ju naznačuje i onda nenametljivo ulazi u sam razgovor.

Ima ipak jedan razgovor gdje u uvodu stoji da o dotičnoj osobi i njezinu radu ne zna zapravo ništa. Radilo se o Jagodi Beader-Maričić. Kolega je trebao o njoj pisati, spriječen je i onda šalju njega. A kolega mu veli da se Jagoda bavi izradom tanjura, da je to izlagala u Zadru te da sada izgleda slika. I od ovoga »ništa« Bašić pravi veliki razgovor. Približava nam nekoga tko je tu kraj nas, radi dobre i zanimljive stvari, dok mi o svemu tomu ništa ne znamo.

Ovaj primjer, slučajan, pokazuje nam da Bašić ne ide u potragu za nekim poznatim, razvikanim imenima da bi s njima razgovarao i njihovom »veličinom« dodao nešto i svojoj. Njemu je važna bit. Govori nam i o manje poznatim imenima iz kulture, ali ta imena nam imaju što reći. On je time zadovoljan, ispunio je dug sebi i svojoj domovini. Zna da je ovo vrijeme prolazno, kao što zna i da se u tom vremenu mogu ostaviti trajnije stvari.

Izgleda kako je sve ove razgovore objavio u Slobodnoj Dalmaciji, barem prema rečenome u Predgovoru, jer nema naznake ispod pojedinih razgovora gdje je to i kada objavljeno. A ne bi bilo loše da ima. Lakše bismo razumjeli vrijeme o kojemu se radi, je li ono prije ili poslije Domovinskoga rata. Utjecala su ta vremena i na postavljena pitanja. Ona prije morala su biti u skladu s ideologijom u društvu, a ona poslije u skladu s ideologijom u mediju u kojem se razgovor objavljuje. Ipak, Bašić se malo toga držao. Išao je svojim putem pa taman morao platiti cijenu za to.

Puno je područja zahvaćenih u razgovoru. To su pitanja, idemo redom kako se pojavljuju, iz nakladništva, književnosti, znanosti, filozofije, općenito kulture, publicistike, teologije, politike, školstva, jezikoslovlja, arhitekture, slikarstva, kiparstva, arhivistike, glazbe... Ako je tema bila zanimljiva i on nije uspio razgovarati s dotičnim, znao je, ali rijetko, i prenijeti razgovor s njim s nekih drugih strana. Čuvao je tako svoju ozbiljnost i svoj smjer.

Nije uputno izdvajati neki razgovor, jer je zbog svoje gradnje svaki zaista svijet za se. Ali bih uputio na onaj s naslovom Don Quijote i slomljena koplja. Kratko, govor je tu o nacionalnom stilu u umjetnosti. Pa se tako Bašić dotiče i odnosa prema tome u ona nesretna huda jugokomunistička vremena. Mlađim naraštajima to će zacijelo biti zanimljivo i poučno.

Svatko tko uzme u ruke ovo djelo moći će iz njega nešto naučiti, a ne protratiti svoje vrijeme pitajući se što mu je to trebalo. Pomoći će mu u tome tečan i dotjeran stil. Uglavnom, Bašić je dokazao da je i vrstan novinar koji može biti uzor onim mlađima. Da je vrstan književnik, dokazao je to davno prije.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 20. prosinca 2023.