Print Friendly, PDF & Email

Josip Cvenić, Prostor-vrijeme, DHK, Zagreb, 2012.

Pjesnik pred nama, Cvenić, poznatiji je kao prozaik, ali i ova, treća mu po redu, zbirka pjesama jasno kaže da se suvereno kreće i pjesničkim nebom. Jedni bi rekli da se zbog svega u njegovim pjesmama nalazi mrvicu više pripovjedačkoga nego što je potrebno, a drugi da je baš to ono što nas privlači dok ga čitamo. Pa uzmimo što hoćemo ili zaključimo nešto treće. Mislim da smo svi umorni od onih koji nam propisuju pjesničke trendove i od onih koji po tome pišu.

Potrudio se pa je svoje pjesničke uradke primjereno rasporedio u odgovarajuće cikluse koji opet zajedno tvore zrelo pjesničko štivo. Nedvojbeno, odlika je to dobrih pjesničkih pera. I kada sve dočitamo vidimo da je govor o životu oko nas, onakvom kakav on jest, a ne onakvom kakvim ga netko, ili sami mi, zamišlja.

Gotovo na samom početku zbirke nalazi se pjesma Obiteljska psiha. Govori ona ne samo o pjesniku i njegovima, nego i o svima nama. Svi smo prošli i prolazimo taj put. Obitelj je naše središte. Ako to zaboravimo, njezin duh čeka da nas opet jednoga dana obdari vječnom ljubavlju. Krenuvši s ovakvim mislima dalje kroz život ili kroz književno stvaranje samo je po sebi razumljivo i da ćemo progovoriti o odrastanju, o suvremenom vremenu, o vjeri, o medijima, o braniteljima, o nama kao ličnostima, te o puno još toga. Osjećamo, naime, da smo bogati, nismo jedinke bačene u negostoljubivi svemir pa što s nama bude. Zbog svega toga ova se zbirka pjesama zaista može čitati, ona nam ima što reći. Na nama je hoćemo li išta uzeti ili ostati kakvi smo i bili.

Od svih stihova navedimo samo neke koji se odnose na Osijek, nepokoreni grad. »U ratu, ni kroz jedna vrata,/ ni na jednoj strani svijeta,/ opkolitelji nisu prošli/ Grad je ostao nepokoren./ Visoko su otvoreni/ ti monoliti sjećanja.« (braniteljima) Treba voljeti i svoj grad i svoje branitelje da bi se ovako moglo pjevati. Ista ljubav proteže se i kad rat naoko stane. Pravi književnici nikada nas ne će »ubiti u pojam«, da budemo blizi Cvenićevu govoru, nego će nam pokazivati pravi put u pravu budućnost. Uostalom, uvjerite se sami.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 12. srpnja 2014.; glasbrotnja.net, 12. srpnja 2014.

Osobno