Anita Martinac, Od Franje do Franje, Matica hrvatska, Čitluk – Vinkovci, 2017.

Svaki kraj, pa tako i Hercegovina, posjeduje priču o svojoj ljepoti. Međutim, tek kroz ovaj roman tuđinac, pa i domaći, može zaviriti u predjele hercegovačke duše ili početi shvaćati zbog čega je ljepota tako lijepa. Iznjedrila ju je patnja, kroz duga stoljeća i desetljeća. Ovdje je prikazana samo ona od cara Franje Josipa do predsjednika dr. Tuđmana.

Nositelj radnje je majka Anica Škrobo, ali zapravo tipična hrvatska majka s obje strane granice ozemlja gdje obitava hrvatski narod. Život ju je bacao s obje te strane, dok je ona uvijek ostajala ono što je bila, nježna i ponosita majka koja zna što je vjera i domovina, što znači žrtvovati se za njih. Drugi svjetski rat pozobao joj je trojicu sinova, od kojih je najpoznatiji Vinko, škripar. Sa svojim prijateljima dugo je odolijevao jugokomunistima, a oni su i zbog toga nemilosrdno proganjali i ubijali hrvatski puk, naročito škriparske obitelji. No, svanuo je Domovinski rat, svanula je sloboda Anici i drugim hrvatskim majkama.

Ispripovjedila nam je sve ovo Anita Martinac jasnim i prepoznatljivim stilom dokazanim u uspješnicama »Medaljon« i »Posljednji«. Jugokomunizam je lomio hrvatski puk, dok je on ostajao svoj. Pritom je čuvao i svoj jezik, što autorica vješto rabi u romanu dodajući svemu i neke svoje riječi iskovane u tom duhu. Zbog svega djelo se čita u jednom dahu i ponosno izaziva hrvatsku književnost da se više posveti ovakvim temama.

Međutim, uvijek ostaje otvorenim pitanje koliko smo bistrih misli u raznoraznim igrama i igricama koje se odvijaju oko nas, koliko možemo sačuvati blizinu u svojim srcima? Iako bez neke posebne škole, Anica ih je znala razumjeti. Pomogla joj je u tomu čista vjera u Boga. I zato je mogla biti na pravoj strani, za razliku od nekih današnjih naoko učenih koji glavinjaju misleći da zapravo stvaraju povijest.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 6. prosinca 2017.; hrsvijet.net, 6. prosinca 2017.