Print Friendly, PDF & Email

Stanko Krnjić, Kroničar svega, Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2016.

U život oko sebe možemo nastojati dublje zaroniti, a možemo ga pustiti da jednostavno juri pokraj nas. Krnjić se predaje onom prvom.

U ovoj svojoj novoj zbirci pjesama zahvatio je različite teme, iako onoj, nazovimo je tako, ljubavnoj podaruje malo više prostora. Nju je stavio u jedan ciklus, a sve ostale u drugi. No, i na takav način je on kroničar svega, da se izrazimo njegovim rječnikom.

Način njegova pjevanja možemo nazvati i ispovjednim. Neprestano se obraća drugome kraj sebe, bilo da je to nešto živo ili mrtva priroda. Pita se kakav je njegov odnos prema svemu, kakav je odnos tih drugih prema njemu. I ima tu puno zanimljivoga. Zapamtio sam njegove stihove: s klupe se plaža/ doimala sretna zbog nas (klupa) Tu je ta njegova lakoća prilaženja stvarima, događajima i ljudima. Da, ne zameće se stećcima, nego jednostavnim riječima nastoji objasniti što ga je pogodilo u dušu. Pritom se služi blagom ironijom i humorom, što svakako privlači čitatelja. Ali to je njemu prirodno, ne neka pomno razrađena smicalica.

Najmanja pjesma u zbirci pod naslovom veliki petak ponajbolje oslikava ovo o čemu smo do sada govorili. Očekujemo uobičajene velike riječi, pokušaj zadiranja u dubinu našega postojanja. Umjesto svega toga on govori da toga dana kupuje poznate starke, da one unose svjetlo u njegovu studentsku sobu i da njega s njima na nogama ne bi uhvatili. Ovim naoko jednostavnim riječima dočarao je ljudsku krhkost koja se boji zadatka pred kojim je stajao Isus, ali koja u isto vrijeme žudi za svjetlošću i slobodom. Sve se doima poput minijature Julija Klovića.

Bio je Krnjić i u Domovinskom ratu, zna što je naboj i bojišnica, pa zbog toga duboko ćuti nemilosrdnost vremena. U pjesmi Vrijeme je tako kišno raspravlja o našemu stavu prema životu. Dok vodimo svoje obične svakodnevne dane, negdje u svijetu bit će ubijena petorica ili više njih, ali to nije netko naš, možemo nastaviti dalje i saginjući glavu prema zemlji donositi nove plodove. Zamisli se zaista čovjek nakon ovih riječi.

Pjesnik pred nama očito spada među one naše umjetnike koji ne stvaraju po zadanim matricama, nego koji nastoje biti svoji. I zato se njihove riječi dublje usjecaju u srce, zato imaju mogućnost duže se zadržati u našoj sredini.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 25. travnja 2018.

Osobno