Drago Čondrić, Između Scile i Haribde, Naklada Bošković, Split, 2018.
Mogli bismo reći da danas nema više soneta, ali nema više ni čitatelja pjesništva. Ustuknuli su pred hermetičnošću, razbacivanjem ispraznošću, uživanjem u smeću. Srećom ipak ima i drukčijih primjera.
Drago Čondrić dobro poznaje suvremeno pjesništvo, ali i ono, nazovimo ga tako, negdašnje, ono koje se oslanjalo na načela istinitosti, dobrote i ljepote. Iz toga se rodila ovakva zbirka pjesama koju držimo u rukama. Progovara tu pjesnik o dubinskim stvarima, ne igra se riječima u onom neozbiljnom smislu nego zapravo nastoji izraziti njihovo bogatstvo. Pri stvaranju pjesme utječe se obliku soneta. Malo tko danas rabi taj oblik. Ali njega nije briga, kao što ni A. G. Matoša u svoje vrijeme nije bilo briga. Važno je pronaći ljepotu, sklad, dubinski zaviriti u svoju i u našu nutrinu. Tada ni čitatelja ne će nedostajati koji će znati ubrati latice takvoga pjeva.
Zbirka nema uobičajenih ciklusa nego se soneti jednostavno redaju jedan za drugim, njih 103. Očito pjesnik nije žalio truda i vremena, htio se »dokraja« izraziti. Pritom je ponekada pribjegavao i umetanju tuđih stihova u svoje sonete, što je uredno naznačio. Time je htio poručiti da nije sam na svome putu, da su i drugi, pa i vrlo slavni, isto ili slično stupali. Otupio je time oštricu napada na sebe i dao veću prodornost svojim uradcima. Možda se i manji hrabri odluče na nešto slično.
Teško je ukratko nabrojiti o čemu sve pjesnik pjeva u svojim sonetima. Najbolje je reći da je njegovo obrazovanje klasično i da on kroz tu širinu sagledava svijet oko sebe. Svjestan toga, svjestan onoga što se trenutno događa pokušava razmotriti svoje mjesto pod suncem. Nije uvijek zadovoljan sa svime, ali se nikada ne predaje. Ide naprijed uvjeren u pobjedu dobra nad zlim, kako u onima koji vjeruju tako i u onima koji ne vjeruju u Boga i okrenuti su samo iskonskom dobru u sebi.
Miljenko Stojić
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 10. listopada 2018.