Vera Primorac, Zrno po zrno, Ready2print, Rijeka 2017.

Naširoko opisati određene stvari, nije tako teško. Nevolja je napraviti to ukratko. A Vera Primorac upravo je krenula u tom pravcu.

Za svoj izričaj ovaj je put odabrala oblik aforizama. Kao da je time htjela poručiti da nam ima mnogo toga za reći, pa je bolje ovako, ukratko, valjda ćemo shvatiti. Kao što i sam naslov kaže, zamislila je to zrno po zrno. Na kraju će ispasti... Vidjet ćemo malo kasnije.

Temeljni je ugođaj u svim ovim aforizmima stav pojedinca prema kretanjima u društvu. On je tu sa svojim brigama i poteškoćama koji bivaju veći kada mu se na leđa naprte i raznorazni karijeristi. U čovjeku koji razmišlja to stvori otpor. Ma ne može tako!

Puno je tematskih cjelina kojih se Vera Primorac dotiče. Stavi takav naslov i onda slijedi obično kraći pregršt aforizama. Nemamo se kada ni umoriti, dočekuje nas nova stuba u spoznavanju autoričina i svijeta oko nas.

Zrno po zrno, pogača, kaže nam stara narodna mudrost. Ali kod Vere Primorac sve to ima i svoj nastavak: Krađa do krađe... palača. Pa sad recimo da nismo razumjeli. Kako nismo! Istoimeni igrači iz jugokomunističkog razdoblja nastavili su svoju igru u ovo naše vrijeme. Moramo im se oduprijeti, poručuje nam autorica, barem na ovaj način. Pobudit će to u nekome drugome razmišljanje pa će se on pobuniti na svoj način i stvari bi konačno trebale krenuti s mjesta.

Zanimljivo je zacijelo čitati ove aforizme. Izrečeni su lijepim jezikom i onim domoljubljem bez zadrške na kakvog se tek priučavamo. Imamo svoju povijest, svoju slobodu i čega se još bojati? Vera Primorac to jasno kaže i upućuje poruku i književnicima da budu svoji, domoljubi i sl., a ne samo književnici. Čitajmo je, dakle, ma što god bili u životu.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 21. studenoga 2018.