Print Friendly, PDF & Email

Stjepan Lozo, Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima, Naklada Bošković, Split, 2017.

O Drugom svjetskom ratu i hrvatskoj ulozi u njemu toliko smo toga već čuli i još slušamo. No, gdje je zapravo istina? Na to je već složenije odgovoriti.

Stjepan Lozo toga se ne boji. Krenuo je ovom knjigom u rasvjetljavanje povijesne istine i otvoren je drukčijem pogledu, ali naravno na temelju činjenica. Pomoću njih on ovdje dokazuje da nije istina kako su Srbi digli ustanak nakon što su pretrpjeli strašne ustaške zločine. Oni su prvi krenuli protiv mlade hrvatske države, stali činiti zločine i ona je reagirala kako je reagirala. A ni to velikosrpska strana nije prikazala u pravom svjetlu. Neke je događaje čak izmislila.

Temelj ovakvih postavki Lozo nalazi ne samo u pojedinim događajima na terenu, nego i u pisanim dokumentima. Prvi je onaj Stevana Moljevića Homogena Srbija. Objelodanjen je u Nikšiću 30. lipnja 1941., iako se za njegove namisli znalo i prije. Srž mu je da sve narode tamo gdje su Srbi većina jednostavno treba očistiti. A to je onda uključivalo ubojstva i protjerivanje, za one koji su imali više sreće. Nekako u isto vrijeme pod pokroviteljstvom SPC-a stvara se i tzv. Valerijanov memorandum. Nijemcima je predan 24. lipnja 1941. U njemu se iznosi da je u tijeku genocid nad Srbima i da su Hrvati dotle pobili već preko sto tisuća Srba, što je do kolovoza naraslo na čak stotinu osamdeset tisuća. Zbog toga bi Nijemci, papa, Saveznici... trebali zaštiti nevoljni srpski puk.

Na temelju ova dva dokumenta pisac knjige zaključuje da je zapravo izvršen genocid nad Hrvatima. Velikosrbi su se na to sve dugotrajno pripremali, a kada je počelo onda su lažju, kao što je to tzv. Valerijanov memorandum, krivnju prebacili na drugu stranu. Posebno su iskoristili završetak Drugog svjetskog rata i poraća. Četnici su promijenili kape i pod onom sa zvijezdom petokrakom zajedno s jugokomunistima izvršili genocid nad Hrvatima.

Jedan od događaja koji je potpuno izmišljen, kako dokazuje Lozo, jest navodno ubojstvo 80-ak Srba na Humcu kod neke jame. Dovedeni su navodno iz istočne Hercegovine. Kasnije je tu čak postavljen i spomenik. A prva nelogična stvar koja upada u oči jest da tu jame uopće nema. Kasnije Lozo reda i neke druge.

Kao kuriozitet navedeni su i određeni Hrvati koji s četnicima provode genocid nad svojim narodom. Najznačajnija takva ličnost zacijelo je Đuro Vilović. Nekada je bio biskupijski svećenik, ali se svega toga odrekao i priključio četnicima. Pisac o njemu prilično široko raspreda.

Ovo djelo zacijelo će imati odjeka u javnosti, iako ga mediji još uvijek prešućuju. Očito je da je dirnulo u pravu temu, jer bi ga inače smjesta napali. Autor se zaista potrudio obrazložiti svoje stajalište, svoja istraživanja, a protivnici će se morati potruditi sve to oboriti. Taj dvoboj bit će dobar i za hrvatski i za srpski narod ako sve bude vođeno na temelju činjenica.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 11. travnja 2018.

Osobno