LICEM U LICE

Print Friendly, PDF & Email

Željka Mitrović Jurić, Moja rijeka suza, UBSDRHL, Hrvatski Leskovac, 2015.

Imaš 6 godina, plavi kaputić, neki strašni ljudi došli su s oružjem te tebe i tvoje potjerali u nepoznato, usput ubivši koga su htjeli. Imaš ne znam koliko godina, ne znam što na sebi, a pred tobom stoji ubojica nevinog ti prijatelja i nikome ništa. Između se dogodilo oslobođenje Hrvatske, tvoje odrastanje do punoljetnosti, nesmiljena borba za vlast.

Čini mi se da treba poći od ovih sličica kad govorimo o knjizi pred nama, ili o spisateljskom radu Željke Mitrović Jurić. Ne uspijemo li pohvatati njihovu bit ne ćemo razumjeti niti što pjesnikinja piše i što nam poručuje. A ono o čemu se ovdje radi do zla boga je krvavo, opet tako toplo i nevino. Protuslovlje?

Opširnije...

TU OKO MENE

Print Friendly, PDF & Email

 Mile Klarić, Korijeni i izbojci, Matica hrvatska, Zadar, 2013.

Od pjesme se jednostavno ne može pobjeći. Osjetio je to i Mile Klarić, poslom liječnik, a pozivom pjesnik. U životopisu mu čitamo da je pjesničku žicu naslijedio od oca Anselma i djeda Cmate koji su bili ravnokotarski guslari i narodni pjesnici.

Sve se to lijepo zrcali u zbirci pred nama. Ne robujući ispraznim pomodnostima progovara iz duše o onome što ga tišti, što ga tjera naprijed, što mu liječi dušu. Njegov je svijet uistinu oko njega, pun domaće topline i zanosa. Ponajbolje to oslikava jedna od prvih donesenih pjesama Kuća uz more. Suživjeli se čovjek i priroda, ali se suživjeli i čovjek i ono što ga mazi ili tuče. Ne može se od svega toga pobjeći, može se samo nastojati razumjeti.

Opširnije...

S OCA NA SINA

Print Friendly, PDF & Email

 Eduard Špehar, U ime naroda, Naklada Benedikta, Zagreb, 2014.

Suvremeni događaji hrvatski puk taru još tamo od početka Prvoga svjetskog rata ili kraja Austro-Ugarske, kako hoćemo. Našao se iznenada u vrtlogu svjetske povijesti, i tako do dan-danas. Knjiga pred nama zorno to ocrtava.

Sastavljena je od dvaju sjećanja koja prenosi jedan pisac. Učinio je to dojmljivo.

Anton Špehar Eduardov je otac. Morao je otići u Prvi svjetski rat. Zarobili su ga u Rusiji. Ali je uspio pobjeći i vratiti se doma nakon mnogih zavrzlama. Onda započe kraj Prve Jugoslavije i Drugi svjetski rat. Opet je Antun u borbi, sada samo još sa ženom i dvojicom sinova.

Opširnije...

SAGA O DOMU

Print Friendly, PDF & Email

Šimun Šito Ćorić, Izgleda, drugog puta nije bilo, Glas Koncila, Zagreb, 2015.

Već i ptice na grani znaju da živimo u tzv. globaliziranom svijetu. I kako je krenulo bit će ga još više. Ratovi ustrajno odrađuju svoje, bukte na sve strane. Kad se primire, trebao bi iz te vatre iskočiti novi svjetski poredak, nadaju se oni koji povlače konce iz sjene. Eh, ti ratovi. I danas kao i onda kad je živio junak iz ovoga našega romana.

Mogli bismo se sada upitati je li zaista bilo drugoga puta, ili nije, kako napola nagovješćuje naslov romana? Zahvaćene su godine zadnjih dana Austro-Ugarske, iako se činilo da se ipak drži, Prvi svjetski rat, Prva Jugoslavija. U njihovu kovitlacu je Šimun Kulin, čovjek odrastao na škrtoj hercegovačkoj zemlji, s ljubavlju prema Bogu i domovini u prsima. Kamo može takav? Pokazao se sposobnim pa su ga sve vlasti željele u svojim redovima, a on je samo ostajao svoj. Da nije, moglo je biti drukčije. No, to ne bi bio onaj put iz njegove nutrine i zbog toga si nije dopuštao gaziti njime. Mogao je nekada biti i tako privlačiv, kao odnos s Mađaricom Irmom, ali uzalud. Prenio je to i na djecu, jer sin Andrija u ondašnjem patrijarhalnom društvu i kao šesnaestogodišnjak ima snage odijeliti se od strica kad je uvidio da se zajedno više ne može. Pa sad recimo je li drugog puta bilo ili nije.

Opširnije...

Osobno