BESPUĆA HRVATSKE ZBILJNOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Jure Vujić, Kad anđeli utihnu, Općina Pakoštane, Zagreb, 2009.

Na vjetrometini povijesti, na prelijepoj zemlji Hrvati se održavaju stoljećima. U toj borbi nikli su i samosvojni junaci, kao što je Ante Gotovina. Siromašni dečko iz Pakoštana, legionar na svjetskim bojištima, povratnik u domovinu u njezinim najtežim trenutcima, pobjednik u ratu. Životopis za romane i filmove. A onda lov na njega kao na divlju zvijer, predaja nakon godina skrivanja i sudište koje se zove Haag. To svjetska povijest još nije zapamtila. General pobjedničke vojske na optuženičkoj klupi, k tomu izručila ga je njegova država koju je uspio obraniti. Vujić u ovakvom protuslovlju pronalazi prste zla. Mnogi su, zbog svojih grijeha, htjeli žrtvenog jarca i pronašli su ga u generalu Anti Gotovini. Posao je po njima doveden kraju, ali ustvari tek počinje.

Opširnije...

STVARANJE

Print Friendly, PDF & Email

Mirana Rogić, Odricatelji duha, DHK HB, Mostar, 2011.

Živiš svoj život isprepleten nadanjima, a oni ti stanu na put. Nimalo ugodno. Ne predaješ se i između ostaloga progovoriš pjesmom. A tu su i prve ljubavi, razmišljanje o svijetu oko sebe, promašaji i uspjesi. Dovoljno građe da se stvori zbirka pjesama i hrabro iskorači u javnost.

Mirana Rogić nije pogriješila kad je to učinila. Vrlo je samosvjesna i to je jamac da će opstati na tom grbavom putu. Uz to, čitala je i druge pjesničke uradke, ne samo svoje, ali ih je prožvakala i odlučila svemu dati svoj pečat. Uporna je, traži odgovore koji su počesto daleki. Na tom putu preispituje sve ono što jest, iako se nikada toga ne odriče. Tako u zadnjem stihu pjesme »Četiri stupnja« kaže: - Počinjem željeti zlo – Mogli bismo je krivo shvatiti ako se ne prisjetimo da smo prije toga stiha u zbirci pročitali sljedeće: Mislila sam da i ja znam / Te neke, lažne bogove / Dok ne vidjeh / Onoga pravog koga trebam slijediti (»Grohot misli«)

Opširnije...

POGLED U DUŠU

Print Friendly, PDF & Email

Ivica Đovani Matešić – Jeremija, Mi smo Zadar, RTD, Zadar, 2009.

»"Barba, molim Vas, recite da ne idete mojoj kući", reče dijete časniku. Časnik ga privi sebi na prsa i zajeca suho, bez suza. Ubili su mu oca. A koliko je bilo takvih u gradu?« (str. 33.) Ne bih htio tumačiti ovu sliku, prebolna je, nego samo naznačiti da je to jedna od temeljnih slika u Matešićevu pisanju. I to od samog početka, ne samo ove knjige. Piše iz srca, jezikom koji razumije svatko onaj tko je otvoren životu. Naizgled time ne će ništa promijeniti, jer to nisu velike riječi o hrvatskom usudu, rečenice napravljene prema pravilima političke korektnosti, misli pokupljene na tržnici lažnih vrijednosti. Da, ovo je sve drugo nego to.

Opširnije...

RAPSODIJA S KRŠA

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Nikić, Sime života vičnoga, Matica hrvatska, Čitluk, 2011.

Kao i prema svemu drugome, tako i prema kraju u kojem si rođen i odrastao možeš se odnositi na različite načine. Slaviti ga i drugome ga nametati, mrziti ga i pokušati se ukorijeniti negdje drugdje, lutati svijetom, ali mu se ponovno vraćati... Čini mi se da se ljudi najviše drže ovog zadnjeg. Nakon što sve vidiš shvatiš da ti je ipak mjesto tu, jer se ti i to podneblje najbolje razumijete.

Zdravko Nikić također je krenuo ovim putem. On, odnosno profesor ili pripovjedač u knjizi, promatra svoj život kroz ljude i kraj iz kojeg je potekao. Nije to priča o tvarnom bogatstvu, priča je to o bogatstvu duše. Pred našim očima neprestano titra sklad podneblja i ljudi koji ga nastanjavaju. Bude tu i krivih nota, povišenih glasova, ali na kraju sve opet nekako dođe na svoje, ako se čovjek usudi povjerovati onome dubinskome u sebi.

Opširnije...

Osobno