John Salza, Masonstvo bez maske, Verbum, Split, 2009.
Kad čovjek trijezno pogleda na određene događaje u svijetu, lako zaključi da se ne zbivaju slučajno. Neka nevidljiva ruka, a ona nije Božja, njima upravlja. Često ju nazove masonskom ili rukom tajnih središta moći. I po svemu sudeći ima pravo, kako to i John Salza dokazuje ovom svojom knjigom, iako prvobitno to nije namjeravao.
Ayaan Hirsi Ali, Nomatkinja, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.
Dok ovih dana bjesne pobune u raznim arapskim zemljama, ova knjiga može nam dati mnoge odgovore. Istina, nije tako zamišljena, ali jest kao dubinski krik za slobodom. Na stranu sve obavještajne i ine igre, to je ujedno ono što je pokrenulo sve ove pobune. Svi smo rođeni jednaki i tko je protiv toga krši temeljno ljudsko pravo.
Nije Ayaan Hirsi Ali bilo lako doći do iskustava o kojima govori i misli koje izlaže. Putovala je ne samo kroz prostor, nego i kroz uljudbe. Odrasla je u islamskom afričkom okruženju, stjecanjem punoljetnosti pobjegla u Europu, a odatle pak pobjegla u Ameriku da ne bude ubijena zbog svoga bijega i uloge koju je prihvatila. Otvoreno je progovorila o svome neslaganju s islamskom uljudbom i prednostima one zapadne. A to se ne prašta.
Branko Pilaš, Zlatni snovi, Naklada M design i dr., Međugorje – Synopsis, Zagreb, 2010.
Pisati za djecu slično je kao i pisati za odrasle. Govor prilagodiš njihovom uzrastu i naizgled to je to. Međutim, nije. Sadržaj mora slijediti ono ljudsko u svakome od nas. Starijima se može podvaliti nešto drugo, ali djeci ne. Oni traže kakvoću.
Pilaš je ovo imao na umu dok je sastavljao antologiju hrvatskog pjesništva za djecu koja je pred nama. Pod djecom misli na pučkoškolce. Široko pristupa zadanoj temi i ne iscrpljuje se na proljeću, cvijeću, prirodnim mijenama i sličnome, na što djecu neprestano pokušavaju svesti. Kao, ne razumiju oni još naše stvari. Pilaš im pristupa s dostojanstvom, želi u njima pobuditi odraslost, naučiti ih osluškivati život oko sebe u njegovoj mnogovrsnosti. Nakon toga bi trebali znati spoznato primijeniti u svom životu. Naravno da ovakve misli nisu daleko, dapače istovjetne su s onim što bi i odrasli trebali činiti. Jednom smo na ovoj zemlji i njome treba proći uzdignute glave unatoč svim udarcima sa strane.
Simon Sebag Montefiore, Mladi Staljin, Profil, Zagreb, 2010.
Ime druga Staljina poznato je diljem svijeta. Nažalost, proslavio se svojim zločinima. Cijenili su ga i cijene i jugoslavenski komunisti. Drug Tito i svita kod njega su pekli zanat. Dobro su ga ispekli. Žrtve im se broje u stotinama tisuća. A tko je Staljin zapravo bio?
Pisac ove izvrsne knjige građi ne pristupa suhoparno. Kopa po arhivima, skuplja činjenice, pa ih onda izlaže u romansiranom obliku. Na taj način čitatelj lakše uranja u golemu građu i shvaća odnose među mnoštvom likova.