Čak i oni koji nikada nisu bili u župi Međugorje, tek čitavši ili slušavši o događajima u njoj, danas mogu naširoko govoriti o plodovima rasutim diljem kugle zemaljske. Umjesto proglašenog nacionalizma i klerofašizma hrvatskog naroda rodio se mir tako potreban svakome čovjeku. On natapa ljude kao kiša žednu zemlju. Jedna od najčešćih izjava mnogobrojnih hodočasnika jest da se u molitvenom mjestu u župi Međugorje osjeća takva opuštenost kakva se nigdje drugdje ne može naći. Nazočna je u zraku unatoč neizostavnoj vrevi u ovakvim mjestima. Uronjeni u mir, ljudi se sabiru i počinju donositi važne odluke za svoj život.

Jedan od prvih plodova donošenja takvih odluka zacijelo je ispovijed. Ništa nije neobično da se na nju treba ponekada čekati satima na hladnoći ili žarkom hercegovačkom suncu. Dolaze ljudi i s kraja svijeta samo da bi se ovdje ispovjedili i na novi način počeli svoj život. Danas je to najvidljiviji plod djelovanja Kraljice mira. Jednako se doima nevjernika kao i vjernika. Postalo je, naime, nečim prirodnim u današnjem svijetu ne obraćati previše pozornost na ćudoređe u svome životu i kada se netko ne drži toga stava privlači pozornost. Koliki je broj onih koji mijenjaju svoj život, teško je reći. No, znamo da obično godišnje bude preko milijun sv. pričesti. Odgovorimo, dakle, sami.

Rat koji je protutnjao ovim krajevima zacijelo nije plod poruka Kraljice mira. Kada je ona govorila o tome, nismo je najbolje razumjeli. No, bilo je onih koji su vjerovali i svojim molitvama učinili da bude manje strašan nego što je bio. Dobro se sjećam naših bojovnika iz toga vremena. Nosili su krunice oko vrata i redovno se dolazili moliti svojoj Kraljici mira. Htjeli su da u borbi ne mrze, da samo oslobode svoj narod i ništa više. Vrlo brzo ustrojeno je i zajedničko hodočašće za njih. S ovim vremenima svakako je povezana i ogromna humanitarna pomoć nebrojenih hodočasnika. Ona nije išla samo hrvatskom narodu, već i svim drugim narodima ili pojedincima koji su bili ugroženi. Mir, pravo na život i slobodu vrijedi jednako za sve.

Po svjedočenju mnogih boravak Kraljice mira prate i razni čudesni vidljivi znakovi. Na Crnici, mjestu ukazanja Kraljice mira, na Križevcu, zavjetnom mjestu župljana, na nebu iznad župe Međugorje vidjela su se vanjska očitovanja njezine nazočnosti. Tek rijetkima ona su postala bitnima, nešto što traže na ovome mjestu. Drugi su to primili samo kao potvrdu svoga osobnoga uvjerenja. Tako primaju i razna tjelesna izlječenja o kojima se također govori. Ono izvanjsko manje je bitno od onoga što se događa u čovjekovoj nutrini kada susretne svoju Kraljicu mira, odnosno preko nje svoga Stvoritelja.

Ako nismo nikada čuli svjedočenje nekoga tko se u svojoj nutrini izliječio u župi Međugorje, pokušajmo ga potražiti. Ne će nam to biti teško. Takvi su rasuti po svim mjestima i po svim životnim staležima. Vjerujem da će nas zanimati njegovo svjedočenje, osim ako je se uzoholio i počeo stavljati sebe u središte svega, a ne Boga. Nema tu mjesta čuđenju. Slobodni smo i možemo se vladati kako hoćemo. Zacijelo, jednoga će nam dana stići račun za to.

Kada se danas osvrnemo unatrag, ovo nam se razdoblje u isto vrijeme čini tako velikim i tako malim. Prolazi, a njegovi plodovi zru. Ne će se uvijek Kraljica mira ukazivati u župi Međugorje. Međutim, uvijek bi trebalo ostati ono što je ona ovdje zasadila. Bez obzira na vjeru, boju kože, naciju, skupila je u župi Međugorje sve ljude i učinila ih međusobno braćom i sestrama. Oni iz dana u dan dolaze ovamo i odlaze drugačiji. Zbog toga je ukazanje Kraljice mira veliki događaj u povijesti ljudskoga roda. Ne želim uopće razmišljati kako bi izgledao svijet da ona nije došla. Dobro su nam poznate poteškoće koje su ga trale kroz proteklo vrijeme. A kakva će biti budućnost? Onakva kakvu je sami učinimo uz pomoć Kraljice mira, uz pomoć Boga, njezina sina Isusa Krista.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 26. lipnja 2006., 21.00 – 21.45; Slobodna Dalmacija, LXIV, 19869, Split, 25. lipnja 2006., »Međugorje – 25 godina« (prilog), str. 2.