Ali gdje počiva svjetlost?
Zanimljivo pitanje. Poteško za odgovoriti. A možda i nije? Ovisi to o tomu kakva je naša znatiželja. Jaka ili površna?
Pođimo od upita gdje se danas nalazi naš hrvatski narod, kako mu je? Čini mi se da je najbolji odgovor: teške ga magle pokušavaju prekriti. Kakve to veze ima sa svjetlom? Ne klonimo duhom. Imaju ove magle itekakvu vezu sa svjetlom. Jest to čudno, ali tako je.
Istina je da su nas ratni dani kušali i prijete i dalje kušati nas. Nismo se još dokraja oslobodili. I nadalje netko zvecka oružjem, drugi vrši pritisak na nas. Svi bi htjeli da smo onakvi kakvi bi oni htjeli da budemo. A mi smo jedni jedini. Nemamo ni drugo tijelo, ni drugu povijest osim ove što imamo.
Da bi nam još više napakostili, uzeli su nam i komadić ove kugle zemaljske gdje smo oduvijek obitavali. Jednostavno su to dali drugom narodu. Nije im bilo važno što to nikada nije bilo njegovo i što mi time ostajemo bez svoga doma. To je veliko političko umijeće, veliki doprinos miru, stabilnosti u čitavoj regiji, povijesna nužnost..., javljali su zapjenjeni govornici na radiju. Nas nitko nije pitao što mislimo o tomu. A nešto mislimo!
Sve je, ipak, moglo biti tako jednostavno. Zna se tko je pokrenuo lavinu, tko treba biti stjeran u svoje okvire, komu treba odlučno kazati da se jednom zauvijek okani tuđega. Nije to učinjeno iz raznoraznih razloga.
Magle su pokušale još više nahrupiti u naš život. Htjele su da počnemo tumarati njima, da im se predamo.
Jesmo li to učinili?
Sjetimo se Isusa i njegova ponašanja. Pravedno je živio, pomagao ljudima, nije krao, nije ubijao. Jednom riječju, osoba kakva se samo poželjeti može. Nije to odgovaralo ondašnjim vlastima. Najprije su ga dohvatili njegovi sunarodnjaci. Rekli su da želi ovo i ono, da stavlja pomutnju u narod i čini još stotinu drugih stvari. Tuđinska vlast sve je to promatrala i u pogodno vrijeme dovršila posao. Mogao je nastati mir.
A je li nastao?
Ubivši Isusa ondašnji su Židovi tragično pogriješili. Propustili su priliku svoju povijest učiniti drukčijom. Iako su mrzili i odbacivali tuđince, njima su dopustili itekako se umiješati u njihov život. Obavili su se maglom.
Ponekada i naši u domovini čine slično. Ne čuvaju pozorno svjetlo svoje državotvornosti. Sebičnost nadvlada oprez i razum. U takvom metežu lakše se slušaju glasovi onih koji ne žele dobro nama kao narodu. Takvi su najprije učinili sve da naše države ne bude. I dok su se drugi borili oni su bili u zavjetrini i osvajali položaje vlasti. Danas galame na sve druge i time pokušavaju prekriti svoje loše namjere. Tragedija nastupa kada ih poslušamo i odlučimo glasovati za njih.
Možda malo previše politike? Možda? Samo, je li ovo politika ili je ovo želja sačuvati sebe, svoju duhovnost, svoje pravo na postojanje? Kada nekomu kažemo da je pobjegao, da ne pomaže dovoljno svoj narod, zar je to politika? Razmislimo malo o tomu!
Magle su teške, ali nisu nepobjedive. Isus Krist nas tomu uči. Ubili su ga, ali je uskrsnuo. Uvjet je bio da bude spreman podnijeti tu svoju smrt. Namjesto nas mnogi su to učinili ovih zadnjih godina. Nije to bilo uzaludno. Činili su to s krunicom oko vrata. Ona im je dala potrebito svjetlo, a oni su ga samo prenijeli nama.
Vidimo li svjetlo koje nas poziva i razbija naše magle?
Miljenko Stojić