Kada kažem život, onda ne mislim samo na život nas kršćana, nego na život općenito. Svatko ima neku svoju duhovnost, htio on to ili ne. I nastojanje zatrti svaku duhovnost jest opet duhovnost.

Teško bi bilo odrediti kakvu duhovnost imamo mi kao hrvatski narod u ovome trenutku. Istina je da kažemo da smo kršćani i da nas većina priseže na kršćanske vrijednosti. Ipak, ne vidi se to tako bjelodano u našemu životu. Nije slučajno da trenutno nemamo jedne jake demokršćanske stranke. Zatajila je negdje ta kršćanska duhovnost. Nije se uspjela nametnuti kao jaki i odlučujući čimbenik, nego se izgubila pod raznim drugim vidovima.

Ako bismo htjeli odrediti kakvom širem društvu pripadamo, opet bi nastale poteškoće. Jesmo li na Istoku ili Zapadu? Svatko ima svoj odgovor, ali mislim da bi većina nas htjela reći da smo na Zapadu. No, pitanje je sada što je to Zapad i što je to Istok? Ostavimo po strani naučena mišljenja za koja i ne znamo odakle potječu. Zbilja, što je to Zapad i što je to Istok?

Meni se čini da mi sada živimo duhovnost prijelaza ili uspjeha. Srušilo se čitavo jedno carstvo, carstvo mraka zvano komunizam. U mojoj domovini ono se svome padu htjelo oduprijeti svim silama. Ipak, moralo je napustiti povijest moga naroda.

Htjeli mi to ili ne, bili smo naučeni na njega. Svatko na svoj način. Netko mu se priklanjao, netko prilagođavao, netko se borio protiv njega. Danas gotovo da nitko više nema potrebe za jednim takvim djelovanjem. Otvorilo se mjesto novome. A što je to novo, ovisi o nama. U prijelazu smo i moramo uspjeti. Poraz ne bi bio samo jedan loši trenutak više u našemu životu, već upravo to: poraz, uništenje. Spominjali bi nas samo još u prašnjavim povijesnim knjigama.

Da se to ne dogodi, svi zajedno moramo živjeti takvu duhovnost koja će nas učvrstiti i dovesti do uspjeha. U teškim i zahtjevnim trenutcima ona je ono svjetlo koje nam nudi pravi izlaz. Tada obično nema puno vremena za razmišljanje. Pristajemo uz ono što smo već prije prihvatili.

Redarstvo je jedan od bitnih čimbenika te nove duhovnosti. Presmiona tvrdnja? Što oni imaju s provođenjem duhovnosti?

Moramo prestati misliti na redarstvenike kao na sluge i slijepe poslušnike mrskoga društvenoga ustroja. Danas su oni tu kao izraz naše svijesti i naše duhovnosti. Njihova uloga jest pomoći nam u očuvanju te duhovnosti od svih onih kojima još nije dovoljno jasno da i u mutnim vremenima treba pripravljati ona bolja, ljepša vremena. Nekada će se u tomu poslužiti i »bičem«. Ne zaboravimo da ni Isus nije bježao od toga. Kada nije mogao urazumiti one pohlepne trgovce u Hramu lijepim riječima, učinio je to bičem i prevrtanjem stolova.

Sam redarstvenik nastojat će svojim životom i radom opravdati očekivanja svoga naroda. Iskustveno će proživljavati svoju svakidašnjicu i iz toga izvlačiti određene zaključke. Njega ne će nitko moći potkupiti, nikakvi Sorosi koji nude novac, a zauzvrat traže poslušnost. Nikada mu ne će pasti na pamet provoditi neke svoje osobne zamisli, nego zamisli svih nas.

Isto tako ne će zanemariti ni svoje znanje. Razvijat će ga da bi se izgradio kao cjelovita ličnost. Znanje, naime, nadopunjuje naše iskustvo i pomaže nam da iz toga iskustva izvučemo samo ono što je vrijedno.

Da, znam, zvuči ovaj govor kao jeftina promidžba, moraliziranje. Možda. No, recite kakvog biste vi drukčijega redarstvenika željeli, kakav svoj osobni život, kakvu duhovnost?

Miljenko Stojić