MANI SE TI TOGA

Print Friendly, PDF & Email

Anita je žurila putem. Rekla je Maji da će doći na vrijeme. Red je, prijateljice su. Ne samo ponekada, nego uvijek. Posebno se to treba vidjeti sada. Maju je nešto stisklo u grlu, liječnik joj propisao neke lijekove i rekao joj da još određeno vrijeme ne smije vani. A sunce tako grije. Baš je taj liječnik... Ipak, kako da on postupi drukčije? To je put k ozdravljenju.

Umovala je ona tako i ni sama ne zna kako se odjedanput nađe na ledini. Samo je upamtila režanje i Šarkov rep. Očito je nešto ganjao. Bila je ljuća na njega nego ikada prije. Pa mogao ju je zaobići, a ne ovako! Pogledala je prema desnoj ruci. Naravno, torte nigdje. Tu je bio samo još onaj njezin držač. Sjela je. Što će sada? Vidjela je tortu nekoliko koraka od sebe zalijepljenu za zemlju. Trebalo je samo još koju stotinu metara i sve bi bilo u redu.

Opširnije...

KAD IVA PUTUJE

Print Friendly, PDF & Email

Voljela je putovati. Puno, puno. Iva. Ali, ovaj joj se put nije dalo. I pronalazila je razne izgovore.

»Daleko je, umorna sam, trebam učiti...!

Roditelji su je gledali ispod oka. Očito je slabo, recimo tako, lagala. A baš su htjeli da pođe s njima. Ne samo što bi vidjela mnogo toga novoga i dobroga, nego što bi željeli malo više s njom razgovarati. Tjedan je, naime, ubrzan, svatko juri na svoju stranu i nikako se okupiti oko zajedničkog stola. No, što je tu je, neka joj bude, mislili su. Kad se vrate, pričat će naširoko o svemu, pa će drugi put imati bolji stav.

Taman prije nego što će poći, pojavi se i ona. Spremna za put, barem po njezinu. Ništa im nije bilo jasno. Glumi nešto ili je stvarno promijenila mišljenje?

»Što se u međuvremenu dogodilo?«

Stala se smijuljiti. Ipak, na njihovo navaljivanje i bockanje ubrzo je priznala.

Opširnije...

LUPI

Print Friendly, PDF & Email

Nije vani padao snijeg, toga u Hercegovini malo ima, ali je bilo tako hladno. Sunce grije, misliš da se može hodati u kratkim rukavima, a ono ti uši otpadaju od leda. Brrr.

Sjedili su u toploj sobi i razgovarali. Računalo im već bilo dosadilo, bolje se odmoriti od svega toga. A i nije nešto čemu, govorili su. Već su oni to davno shvatili i baš ih sada briga za sve.

»Jesi li kupio dres«, upita Draško.

»Za što?«

»Čuj za što. Igraš mali nogomet i kao čudiš se. Ajde, ne pravi se važan. Čuo sam da su drugi kupili.«

»Aha. Pa jesam nešto.«

»Opet ti zanovijetaš. Ne moreš kupit nešto dresa, moreš ga samo kupit cila ili gotovo.«

Opširnije...

TIGAR

Print Friendly, PDF & Email

Ljeto je bilo pri kraju. Ali sunce je i dalje nemilosrdno grijalo. Istina nešto manje nego u srpnju. Samo, komu je to važno kada je ionako prevruće? Baš pravo vrijeme za kupanje.

Ivana se radovala moru, plivanju, šetnji, ma svemu što miriše na Jadran. Samo ju je mučila jedna velika briga. Nije znala komu ostaviti Tigra. Dobila ga je jednoga dana od tetke iz Cavtata i otada su, moglo bi se reći, nerazdvojni. Kud god ona, eto ti i njega. Naučila se na njega i on na nju. Mora se priznati, dobro su slušali jedno drugo. Kad bi mu ona nešto zapovjedila, smjesta bi je poslušao, kao da je neko ljudsko stvorenje. A kada bi on bio zbog nečega živčan, ona je znala da ga ne smije dirati, da ga mora pustiti na miru. U početku to nije znala pa joj se dogodilo da je zaradila i koju šaru po tijelu. Imao je oštre kandže, on, njezin mačak. Kasnije bi joj se umiljavao, ali su šare ostajale neko vrijeme. Očito svaka je škola skupa.

Opširnije...

Osobno