U KASNI SAT

Print Friendly, PDF & Email

Još uvijek negdje po bijelom svijetu prosvjeduju muslimani, još uvijek negdje crtači izruguju njihove svetinje. Savršen okvir za mržnju. Samo, kome on treba?

Puklo je kao grom iz vedra neba. Dvojica braće Kouachi izrešetaše redakciju navodno satiričnog časopisa Charlie Hebdo. Ni za koga prije od njih ne čuh. Ali sada postaše planetarno popularni. Braća izgubiše glavu, redakcija umanjena za 12 pobijenih članova nastavi dalje. Ulicama zapadnih gradova zavaljaše se prosvjedi, u korist časopisa, naravno. Vikalo se: »I ja sam Charlie«. Tutnjava se pojačavaše kroz medije. Stvori se psihoza delirija. Tko će se usuditi ne biti Charlie!? Papa Franjo hrabro ohladi događanje. Onima što crtaše reče da nemaju pravo izrugivati ničije svetinje, a onima što pucaše poruči da se ne može ubijati u Božje ime. I imaše potpuno pravo, iako mi se previše ne sviđa kada netko dijeli poduku i jednoj i drugoj strani. No, sada je takvo stanje. Očuli su se zli bubnjevi i potrebno ih je zaustaviti.

Opširnije...

NAKON SVEGA

Print Friendly, PDF & Email

Kažu da su svjetske agencije objavile da je »anarhist« Ivan Vilibor Sinčić najveće iznenađenje prošlih predsjedničkih izbora u državi, određeni vole reći republici, Hrvatskoj. Kako se uzme. Meni je veće iznenađenje izborni ishod trenutnog predsjednika Josipovića. Ništa nije napravio za pet godina, zapravo napravio je mnogo u suprotnom smjeru, pa opet dobi gotovo 39% glasova. Još se ne zna je li tu bilo i onih duhova glasača ministra uprave Arsena Bauka, ali opet što je previše, ljudi moji, previše je. Zar toliko ne volimo svoju domovinu? Josipović je sve učinio da nas podijeli na partizane i ustaše, domobrani su opet ostali negdje po strani. A ni jedni ni drugi nisu temelj suvremene hrvatske države, nego su to bojovnici iz Domovinskog rata. Upravo sam dočitao knjigu Miroslava Međimurca »Lovac na generala«. Istina prošlih godina iznesena je na dlanu. Pobijedili smo komunizam devedesetih godina prošloga stoljeća, mislili da ćemo živjeti od te pobjede, ali umri prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i sve pođe nizbrdo. Umiješaše se neki igrači sa strane pa se povede druga politika. Nesta stranke koja bi branila hrvatske probitke, mnogi uskočiše u kola za drugoga. Ako si htio ostati na pravu putu, morao si patiti.

Opširnije...

ZA NJU

Print Friendly, PDF & Email

Ovaj ogled nisam mislio pisati. Računao sam neka prođu trenutni izbori za hrvatsku predsjednicu, predsjednik po svemu sudeći ne će biti, pa ću nakon toga malo razmisliti o svemu. Ali pade mi na um da bi to bilo oportunistički. Lako je pametovati nakon svega. I zbog toga se prihvatih pera, imajući na umu da bismo u sljedeću nedjelju, odmah to recimo, zacijelo trebali izići na te izbore. Raznorazni bi htjeli da ostanemo kod kuće, ali ne smijemo to učiniti zbog onih koji su pali u borbi za našu slobodu, zbog onih koji su ostali trajno narušena zdravlja u toj borbi, zbog onih koji će nas jednoga dana pitati gdje smo bili u ta vremena.

Prisjećam se prošlog kruga izbora. Najviše glasova dobiše trenutni hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji voli šetati po nekakvom »regionu«, i Kolinda Grabar Kitarović, čvrsto povezana sa zapadnim strukturama. Kod prvoga ne bi nijedne hrvatske zastave u prigodi slavlja. Mahali su nekim krugovima u boji, kao na kakvoj otkvačenoj tv predstavi. Kod ove druge itekako bi hrvatskih zastava. Mahalo se njima u ozračju slavlja, častilo domovinu i državu koju imamo. Ništa čudno, na Zapadu tako svi čine: i Englezi, i Amerikanci, i Nijemci, i Poljaci, i Talijani... da više ne nabrajamo. Jedino, dakle, Josipović i društvo misle drukčije. Za njih je hrvatska zastava simbol dijeljenja. Još gore, čisti nacionalizam. Naučili to u prošlo hudo komunističko vrijeme i nikako s tim prestati. Što ti je odgoj. Da su ikada patili za svoju domovinu, za tu zastavu, drukčije bi razmišljali.

Opširnije...

NJIHOV ILI NAŠ BOŽIĆ

Print Friendly, PDF & Email
Odjeknulo je gromoglasno, a onda se nastojalo sve stišati. Kardinal Bozanić pozvao je na trodnevnu molitvu za Domovinu. Trenutnoj neokomunističkoj vlasti takav potez se nije nimalo svidio. Pa sve ide dobro, što hoće taj čovjek?! I razvikani mediji gurnuše sve u stranu. Nevažna tema. A uostalom, što može ta molitva? Gubljenje vremena, idemo mi rasplićati regionalne i svjetske probleme. Vjernici i domoljubi, pak, reagiraše drukčije. Dobro shvatiše što je kardinal želio poručiti, odlučiše Božić dočekati u molitvi, ne samo za Domovinu, nego i za mnogo drugoga, kao i iz jednostavne ljubavi prema Bogu. Oni slušaju glas svoje duše i svoga srca te tako pokušavaju oblikovati svijet oko sebe.

Opširnije...

Osobno