Izronili su naizgled niotkud. Pokemoni. I ljudi ih stali juriti po putevima, livadama, šumarcima... Ne postoje u stvarnosti koju iskusujemo svaki dan, nego u onoj izmišljenoj, sada je zovu proširenoj. Kao, daju novo značenje ovoj našoj svakodnevnoj. A mnogima je dovoljna samo ta dosadašnja, i s njom teško izlaze na kraj.
Na jednom, navodno desnom, portalu čitam da je u Španjolskoj protiv Republike 17. srpnja 1936., a ona je proglašena 5 godina ranije, izvršen vojni puč. Predvodila ga je skupina generala. Na čelu im je bio Francisco Franco. Ta Republika je inače tada bila uzdrmana socijalnim nemirima, prosvjedima i političkim nasiljem. Republiku su predvodili liberali, socijalisti, komunisti, anarhisti, a pobunjenike tzv. nacionalisti. Borba je trajala 3 godine. Republikanci, između ostaloga, smakoše više od 6.500 svećenika i časnih sestara, dok pobjednik general Franco zaradi titulu diktatora. Mason Josip Broz Tito, koji je bio na čelu likvidatora NKVD-a u tom ratu, morade se također povući sa svojom bandom. Novi posao nađoše u stvaranju Jugoslavije.
Približava se ljeto, trebalo bi se odmoriti od svakodnevne trke. Tako nekako bubnja u našim glavama. A bubnjalo je i nakon slavne Oluje. Pobijedili smo jugokomunizam, pobijedili smo velikosrpsku namisao, vrijeme je za odmor. Međutim, stvari su stajale drukčije. Pravi igrači ušli su na igralište. I tako do današnjeg dana. O odmoru možemo tek samo sanjati ako ga shvatimo kao »puštanje mozga na pašu«. Međutim, shvatimo li ga kao izgradnju sebe i društva oko sebe, on je već tu. Svaki nas uspjeh, naime, na tom polju odmara i veseli.
Pale su mi ove misli na pamet dok sam gledao kako onaj nepoznati domoljubni navijač nastoji spriječiti teroristu, zvanog huligan ili navijač, da prekine utakmicu na kojoj naša izabrana vrsta dojmljivo igra nogomet i pobjeđuje. Slično kao na početku devedesetih. Jugokomunizam došao svome kraju, pobunjenici počeli mahnitati i nije bilo druge nego uzeti stvar u svoje ruke. Puk je progovorio. Pitanje je samo hoće li i ovaj put biti uspješno kao tih slavnih devedesetih?
Miljenko Stojić, Podno križa, Matica hrvatska, Čitluk – Vrgorac, 2015.
Piše: Fabijan Lovrić
1.
Rado viđeni hrvatski književnik, Miljenko Stojić (1. lipnja 1960.), fratar i domoljub, nastanjen u zemlji Hercegovoj, kao onaj koji je ponio sobom humanost i kulturu, istinu i vjeru, sustavno izgrađujući već davno prepoznati književni put. Objavio je tridesetak naslova različite književne preokupacije i učvrstio se kao plodan književni stvaratelj. Pišući priče, romane, pjesme, slikovnice, autor je objelodanio i izabrane pjesme, te uz rad župnog vikara, odgajatelja bogoslova i sjemeništaraca, voditelja mladih, bio je i vojni dušobrižnik u Domovinskome ratu, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije, ostvarujući time značajan doprinos pomirbi i zajedništvu.
Zastupljen je u antologijama, uvršten u čitanke i lektiru hrvatskog naroda u BiH.
Članom je: DHK, DHK HB, Matice hrvatske, dopredsjednik HIZ-a u BiH...