MREŽA

Print Friendly, PDF & Email

Polako je dolazio i taj dan. Prva sv. pričest. Dugo je Marko razmišljao o svemu. Morat će se tada i ispovjediti. Malo ga to strašilo. Kako će svoje grijehe reći onome fratru kojemu su se znali i rugati? Imao je neke prastare sandale, neke šarene hlače su mu virile ispod habita i što im je drugo preostalo nego se smijati. Ne će me valjda tada povući za uho, razmišljao je. Sjetio se. Fratar ne smije ništa odati što je čuo na ispovijedi. E, to je dobro. Ali ono s uhom još mu nije bilo jasno. To je unutar ispovijedi, ništa ne odaje pa bi mogao posegnuti za tim. Ipak, nikada nije čuo da se dogodilo nešto takvo. Valjda ne će ni njemu. Bilo mu je odmah lakše.

Opširnije...

MIRIS MAHOVINE

Print Friendly, PDF & Email

Sjedio je Petar na zidu i slušao dernjavu malog Jozana, tako su ga zvali. Naćulio je uši i saznao da ne želi s bakom u branje mahovine. »A budale čovika«, pomisli u sebi i odmah se pokaja. Ne valja tako govorit drugome. Javi se baki kao dragovoljac i Jozanova muka prestade. Čak se kiselo i nasmiješio, kao, eto, pobijedio je.

Petar je dobro znao kamo ide. U onu njihovu šumicu gdje se tako ugodno može nadisati svježeg zraka i, naravno, nakupiti prelijepe mahovine za ovogodišnje jaslice. Nije, naime, očaravajuće kad ona miriše na trulež. Brrr.

Opširnije...

DE TI MENI RECI...

Print Friendly, PDF & Email

Vozili se njih dvojica Hercegovinom, koja se nekada zvala Humskom zemljom, ali pustimo to sada. Uživali su u krajoliku. Jest da je malo siv u veljači, međutim tako je bio obasjan suncem da je bilo milina. I sve bi bilo predivno da nisu iznenada morali zakočiti. Djed Josip je s obje noge upro u pod vozila koliko je mogao. Hvala Bogu zaustavili su se na vrijeme. Ispred njih je prolazila očito skupina djece. To se moglo razaznati samo po njihovoj visini, iako ima i odraslih malih, jer su neuobičajeno bili obučeni i namazani po licu. Mihovil je zinuo od čuda i zapiljio se u njih. Djed ga je kucnuo po ramenu pa je došao k sebi.

»Tko su ovi«, upita još izvan sebe.

Opširnije...

PUT DIDA JOZE OD BAUŠTELE DO RAČUNALA

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Did Jozo, Gral Široki – Cvitak – Matica hrvatska, Zagreb – Međugorje – Čitluk, 2013.

Piše: Nada Mihoković-Kumrić

Već nas sam naslov informira da je glavni lik did Jozo, a početak knjige, obraćanjem djeci u obliku pisma pretendira da je njima i namijenjena. Djedovo epistolarno obraćanje djeci djeluje nostalgično i vrlo emotivno, prejaka bi riječ bila patetično, premda će ga mnogi čitatelji doživjeti upravo takvim.

Dakle, did Jozo dugo pamti, ekonomski razlozi odveli su ga u svijet, ali je sve nedaće pregrmio i sa zadovoljstvom se vratio u rodni kraj.

Did Jozo radoznao je, ima osjećaj za današnje vrijeme, važe njegove dobre i loše strane i upravo zbog toga mora današnjoj djeci pripovijedati o svojem vremenu. I kako kaže urednik Krešimir Šego na ovitku knjige: »Ponekad se čudi, ponekad savjetuje, ali uvijek s razumijevanjem i blagom riječju.«

Opširnije...

Osobno