CVRK-CVRK

Print Friendly, PDF & Email

Široki Brijeg, 4. rujna 2017. (A. Martinac / hrsvijet.net) – Veličina pisca, posebno dječjeg, nije u uzdizanju nad svijetom nego u prisnosti s čitateljem. Nadahnuće i poriv koji izbijaju iz nutrine najbolje je oslikati riječima u kojima se ogleda sam čitatelj. Takvu još jednu uspješnicu, Cvrk-cvrk, napisao je Miljenko Stojić, autor brojnih zbirki pjesništva, kratkih priča, kolumni, knjigozora, prijevoda i, razumije se, knjiga za djecu. Ovo njegovo djelo izišlo je u nakladi Matice hrvatske u Čitluku i Vrgorcu, koje zastupaju Andrija Stojić i Željko Primorac. Knjigu je uredila Anita Martinac, dok su recenzenti Antun Lučić i Joso Živković. Lekturu i korekturu radila je Zdenka Leženić, a grafiku i korice Mate Ljubičić. Spomenutu knjigu Miljenka Stojića, kao i sve ostale, može se najlakše nabaviti preko portala miljenko.info te u raznim knjižarama.

Attachments:
Download this file (Cvrk-cvrk.pdf)Cvrk-cvrk.pdf[ ]2168 kB

Opširnije...

MREŽA

Print Friendly, PDF & Email

Polako je dolazio i taj dan. Prva sv. pričest. Dugo je Marko razmišljao o svemu. Morat će se tada i ispovjediti. Malo ga to strašilo. Kako će svoje grijehe reći onome fratru kojemu su se znali i rugati? Imao je neke prastare sandale, neke šarene hlače su mu virile ispod habita i što im je drugo preostalo nego se smijati. Ne će me valjda tada povući za uho, razmišljao je. Sjetio se. Fratar ne smije ništa odati što je čuo na ispovijedi. E, to je dobro. Ali ono s uhom još mu nije bilo jasno. To je unutar ispovijedi, ništa ne odaje pa bi mogao posegnuti za tim. Ipak, nikada nije čuo da se dogodilo nešto takvo. Valjda ne će ni njemu. Bilo mu je odmah lakše.

Opširnije...

NEPRIJATELJ

Print Friendly, PDF & Email

Vidim da čudno pogledavate nakon što ste pročitali naslov. O čemu li ću to ja vama sada govoriti? O Indijancima i kaubojima, ili nekom drugom? Niste pogodili. Da vam pomognem. Proljeće polako prelazi u ljeto, mi bivamo stariji... Opet se mrštite. Ništa ne shvaćate. Moram se malo nasmijati. Ta ne treba priču shvatiti odmah na početku. Ona nas najprije uvede u ono o čemu će se govoriti, pa nam onda to donese pred oči i na kraju nam dadne primjeren zaključak. Tako su mene učili u školi, a kako vas uče to vi sami znate.

Opširnije...

DE TI MENI RECI...

Print Friendly, PDF & Email

Vozili se njih dvojica Hercegovinom, koja se nekada zvala Humskom zemljom, ali pustimo to sada. Uživali su u krajoliku. Jest da je malo siv u veljači, međutim tako je bio obasjan suncem da je bilo milina. I sve bi bilo predivno da nisu iznenada morali zakočiti. Djed Josip je s obje noge upro u pod vozila koliko je mogao. Hvala Bogu zaustavili su se na vrijeme. Ispred njih je prolazila očito skupina djece. To se moglo razaznati samo po njihovoj visini, iako ima i odraslih malih, jer su neuobičajeno bili obučeni i namazani po licu. Mihovil je zinuo od čuda i zapiljio se u njih. Djed ga je kucnuo po ramenu pa je došao k sebi.

»Tko su ovi«, upita još izvan sebe.

Opširnije...

Osobno