Michael D. O'Brien, Dnevnik nevolje, Verbum, Split, 2005.
Junak ovog O'Brienovog romana, Nathaniel, živi u tzv. demokratskom društvu. Žena je otišla od njega i odvela sina, dok je on ostao s drugim sinom i kćeri. Kuša ih odgajati u skladu sa svojim slobodarskim uvjerenjem i stavom da barem nekoliko puta godišnje treba otići u crkvu. Uređuje svoj časopis kritizirajući društvo oko sebe za koje misli da ne ide pravim smjerom. Teško mu je shvatiti ogorčene napade onih koji razmišljaju drukčije. Ta živi se u slobodi i zbog čega bi čovjek morao vjerovati svemu onome što vlast kaže, zbog čega ne bi pokušao misliti svojom glavom?! Da nešto počinje ići po zlu, shvaća kada ga globe za »govor mržnje« u časopisu, a on je govorio o običnim, svakodnevnim temama. Budući da je nastavio istim putem, netko mu provaljuje u tiskaru i uništava strojeve. Ubrzo ga telefonom naziva poznanik iz djetinjstva i priopćuje mu da mora bježati. Na visokom je mjestu odlučeno da »nestane« iz društva.
Iako dugo godina pristaje uz njihove ideje jer misli da će one promijeniti svijet, drži da su u posljednje vrijeme otišli predaleko. Uz obavijest o prisluškivanju telefona otkriva mu i neke druge stvari. Nathaniel teško vjeruje. Sustiže ga druga loša vijest. U školi slučajno saznaje da je optužen za spolno uznemiravanje svoje djece. Na silu ih uzima od ravnateljice i pedagoginje koje ih ispituju po uredbama novodonesenog školskog programa o spolnosti. Shvaća da uistinu mora bježati. Uspijeva mu to u zadnji čas pred nosom redarstva i tajne službe koji su poslani uhititi ga. Putešvestije bjegunca od tzv. demokratskog društva duboko se zabijaju u svijest čitatelja i nagone ga na razmišljanje.
Gorak okus ostaje u želucu nakon ovog pročitanog romana. Prepoznajemo da on ne govori o nekom prošlom ni o nekom budućem vremenu, on govori o ovom sadašnjem. Potpuno iste metode sve više i više zamjećujemo u svojoj okolini. Totalitarizam na razne načine pokušava ukloniti slobodno-misleće ljude. Takvi se proglašavaju konzervativnima i nazadnima, neprijateljima društva, odnosno naroda. Shvaćamo da je komunizam bio samo jedan od oblika totalitarizma i ništa više. Borba se nastavlja drugim sredstvima. Vlast, javna glasila, tajni krugovi u tajnim službama, nevidljive ali opipljive sile... trude se oblikovati novog čovjeka. A takav ne bi smio misliti svojom glavom, nego samo u djelo provoditi zamisli gospodara iz sjene. Rabe se sva dostupna sredstva pa i ona tjelesnog uklanjanja osoba koje se ne žele »prilagoditi«. Kao pozadina služi govor o ljudskim pravima, ispravnom društvenom ponašanju, slobodi javnih glasila, slobodi spolnog izjašnjavanja i prakticiranja, političkoj korektnosti...
Čitavo vrijeme Nathaniela muče dvojbe i strahovi. Malo po malo shvaća da je neprestano živio oslonjen samo na sama sebe, da je bio pojedinac uslijed mnoštva utjecaja, manje ili više prikrivenih. Na kraju svega, prije nego što su »oni« došli po njega i izbrisali ga iz društva, dolazi do zaključka da se više trebao okretati svojoj vjeri, da je ona brana za sprječavanje pobjede zla.
Časnik kanadske policije, koji je pazio na njega u zatvoru prije nego što su ga odveli, sačuvao je ove njegove zapise ni sam ne znajući zbog čega. Osjećao je da tu ima »nešto«, iako bi kao lojalan pripadnik društva trebao vjerovati u ono što ono propovijeda. A za to društvo Nathaniel je bio spolni pokvarenjak i ubojica. Muči se pomiriti tu »istinu« društva i istinu koju mu je iznio sam Nathaniel.
Ovo djelo promiče ljudske i kršćanske vrijednosti. Kazuje nam da najprije treba biti duhovno slobodan, a tek smo onda slobodni i tijelom, makar bili u okovima. Onaj tko ga pročita jamačno će promijeniti određene stvari u svom životu.
Miljenko Stojić
Naša ognjišta, XXXVI., 3 (338), Tomislavgrad, ožujak 2007., str. 25.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 21. svibnja 2007., 21.00 – 21.45