Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Farrell, Školska knjiga, Zagreb, 2016.

Zanimljiv je ovo roman, ne samo zbog toga što govori o dubinama komunističkog zla, nego što govori i o tome zlu među našim iseljenicima. Riječ je o Americi, negdašnjem, a počesto i danas, hrvatskom snu. Nažalost mnogi su se tamo našli u noćnoj mori. Pa tako i mnoštvo njih iz Promine. Išli trbuhom za kruhom, a namamljeni u čeličane grada Sharona i spraćeni u nastambe od kojih se polako stvarao Farrell. Okupljali su se tu oko Katoličke Crkve, najprije među drugim doseljenicima uvijek sanjajući o svojoj, hrvatskoj crkvi. Jednoga dana doplovi odnekuda neki čudan svećenik, ali ga prihvatiše jer je obećavao da će uskoro za njim stići »papiri«. Izjalovi se to i onda konačno doživješe čas da među njih dođe fra David Zrno, s pravim »papirima«. U međuvremenu se u Farrellu stvorila i partijska ćelija. Jedan od onih koji su je stvarali bio je neki Bugarin Zekan Karanov pa su Hrvati sve koji su pristali uz komunističku partiju jednostavno prozvali Zekanima. Oni su nih, pak, zvali Zadrtanima. I usud sudbine mogao se razmahati.

Stvari se naizgled počinju bistriti kada Amerika odlučuje uništiti komunističku partiju. Poslužila se mafijom. Ona je počela ubijati poglavito vođe. To je doprinijelo da su se komunisti jednostavno razbježali, pa tako i u Farrellu. Ali počinje Drugi svjetski rat. Raspršeni komunisti hrle u njega, kao nekada u onaj španjolski. Zekani iz Farrella raspiruju plamen revolucije po Promini. Tu je već prije zbrisao njihov negdašnji vođa Gašpar Grbeša Bilonjić koji je došao s velikim novcem i postao neprikosnoveni gazda. A to po komunističkom nauku nije moglo tako ići. Padom Talijana pada i Gašpar Grbeša Bilonjić. Uhićuje ga postrojba koju vodi Cijo Perica, onaj što je predložio da mu se u Farrellu dok se u crkvi odvijala misa ljubi ruka i za to se prilaže novčani iznos, poput neke vrste milostinje u crkvi. A ljubili su mu ruku što je on jednom u ime američkih komunista išao u SSSR i tamo se rukovao sa Staljinom. No, svemu tomu dođe kraj. Gašpar zamoli da mu se dopuste ispovjediti prije strijeljanja, jer se nije ispovijedao već 23 godine. Dopustili su mu to, ali i prisluškivali ispovijed da konačno shvate tko je on zapravo. I imali su što čuti.

Od svih ličnosti bacimo kratko oko samo na dvije: Gašpara i Ciju. Prvi je ušao u Partiju jer je ona bila savršeno mjesto za njegov način života. Drugi je u nju zalutao i ostao joj nažalost vjeran do kraja ne shvativši da je ponovno prevaren. Prava slika zla koje nemilosrdno rastače sve one koji mu se približe na bilo koji način.

Suvišno je govoriti da je Aralica majstorski povezao sve niti radnje i majstorski progovorio o komunizmu kao zlu u samome sebi. Uzmimo jednostavno u ruke ovo djelo, čitajmo ga i razmišljajmo o njemu.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 9. siječnja 2019.

Osobno