Mato Nedić, Hod po oblacima, Vlastita naklada, Tolisa, 2017.

Hrvatski narod živi s obje strane granice, i u Hrvatskoj i u Herceg Bosni ili BiH. Tu naravno, između ostaloga, stvara i književna dostignuća. Pitanje je samo je li to jedna te ista književnost? Za Matu Nedića nema dvojbi: jest. Malko, naime, zavarava podnaslov Eseji o hrvatskoj književnosti, te uvodni tekst Uporišta hrvatske književne kulture u BiH. A onda na daljnjim stranicama nalazimo pisce koji su stvarali s obje strane granice, ne imajući ponekada nekih posebnih veza s onom drugom stranom. Nedić ih, dakle, gleda sve zajedno i pozorno govori o njihovu radu.

Ovo nije nikakvo stručno djelo pa da pisac zahvati temu od njezinih početaka. Njemu je samo do slijeđenja niti hrvatske književnosti do dana današnjega. Puno toga je započelo krajem turske vladavine na našim prostorima. Prije njih cvjetala je hrvatska književnost u Herceg Bosni ili BiH kao i u drugim hrvatskim krajevima, a onda je nastao neprirodan lom. Njega su pokušavali zacijeliti tek pojedini franjevci, koji su u to vrijeme bili jedini pismeni te zajedno sa svojim vjernicima gledali kako se osloboditi turskog jarma. Ostavili su nam važnih i zanimljivih djela omogućivši zapravo time kasniji procvat naše književnosti.

Vrijedi spomenuti ta Nedićeva književna uporišta. Najprije navodi fra Martina Nedića, da bi nakon njega nastavio s Ivom Andrićem, Miroslavom Krležom i Milom Budakom. Slijede ih Petar Šegedin, S. S. Kranjčević, A. B. Šimić, Tin Ujević, Viktor Vida, Nikola Šop, Dragutin Tadijanović i Milan Begović. Primjećujemo da Nedić samo na početku prati vremenski slijed, kao i to da poneke navodi dvaput i pridodaje pripadnike naših manjina u susjednim državama. Ništa čudno. Sve je on ove članke već prije objavio i sad ih samo sakupio oko spomenute zajedničke misli. Na taj način još je jedanput podvukao istine koje smo davno prije trebali znati i tako čvrsto držati.

Malo je nejasno zbog čega je pisac knjigu podijelio na 4 dijela označena rimskim brojevima, dok te podjele u kazalu nema. Naravno, ne umanjuje to vrijednost donesenih tekstova, jer su oni ipak cjelina za sebe.

Kaže se negdje tamo na prvim stranicama da je ova zbirka eseja objavljena kao jubilarno izdanje kojim se obilježava dvadeset godina književnog djelovanja Mate Nedića. Očito je ono od početka išlo integralnom pogledu na našu književnost i na naše postojanje. Čestitamo mu i na tomu i na ovoj knjizi.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 11. srpnja 2018.