Anita Martinac (uredila), Lirikom do istine, SIPT, Mostar, 2018.
Godina 2.000 postala je po zlu poznata u hrvatskom narodu, iako smo mislili da su takve godine iza nas. Jugokomunizmu su zakulisna središta moći otvorila vrata. A bilo je tako i 1945. Ipak, hrvatski je narod opstao i opstat će. Dokaz je tomu i udruga Hrvatska izvandomovinska lirika. Nastade kad se jugokomunizam vratio, kao feniks koji niče iz pepela. I traje do danas. Imala je to čast prošlih dana vidjeti i Hercegovina kad su je pohodili i susreli se s drugim književnicima iz Herceg Bosne, BiH. U to ime nastao je i ovaj zbornik.
Predstavljeni pjesnici u njemu naravno da nisu ono najvrijednije što hrvatski narod diljem kugle zemaljske ima na tom polju. Ali to i nije svrha spomenute udruge. Ona samo želi biti vječno upaljen plamen koji će grijati umjetničku dušu i onih malo manje i onih malo više književno nadarenih. Važno je da smo na okupu, da se cijenimo, da se povezujemo. I da, podrazumijeva se, pritom pjevamo o domovini.
Dirljivo je čitati kratke životopise uvrštenih pjesnika, na osobit način onih iz iseljeništva. Koliko sudbina, koliko postignuća tamo negdje vani, koliko ljubavi prema domovini! Za žrtve i napore nije se pitala plaća. Neke su i izbacivali iz borbe za domovinu one zlokobne 2.000, a na njihova mjesta dovodili bljedolike. No, i to bijaše cijena koju je trebalo platiti za slobodu domovine. Sad samo zamislimo gdje bismo bili da su svoja postignuća doživjeli među nama, da je naše društvo bilo zrelo za razvoj takvih i sličnih njima? Umjesto toga i danas imamo priče o propalom jugokomunizmu i zatvaranje pred našim iseljenicima. Rekoše dotični pjesnici da ćemo pobijediti i to. Zbog čega im ne vjerovati!?
Spomenimo još da je sve ovo nastalo i da traje zbog svijesti pojedinaca među nama. Nikakva društvena vlast nije se pokrenula u ovom pravcu. Ako netko u njoj spozna što se radi i pomogne, zna se da je dobrodošao. A priča ide dalje.
Miljenko Stojić
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 8. kolovoza 2018.