Johannes Hartl, U mom srcu vatra, Ruah, Zagreb, 2015.
Vjeru treba iskustveno doživjeti, u svome srcu, a ne samo u svome razumu. Ovo je načelo koje je Johannesa Hartla odvelo u potragu za tim i sve ga još i danas drži. Prije nekoliko godina postao je i voditelj kuće molitve u Augsburgu, kuće gdje se neprestano moli, iskusuje Božja blizina. O svemu tomu ispričao je u ovoj knjizi.
A nije sve u početku izgledalo obećavajuće. Zanosio se današnjim uobičajenim idealima mladih. Istina, u obitelji je vladalo drugo ozračje, benediktinski samostan u blizini trebao ga je učvrstiti u vjeri, ali... Osjećao je ipak u dubini duše da raspušteni život nikamo ne vodi te je krenuo putem obraćenja. Početak je bio na susretu karizmatske obnove. Nije bio došao tražiti Boga, nego malo zabave. No, Božji su naumi bili drukčiji.
Pogrješno bi bilo pomisliti da nam Hartl ovom knjigom želi ispričati svoj duhovni hod. Ne, ovo je poglavito svjedočenje o snazi posta i molitve, sve ostalo je sporedno. Kršćani su nažalost zaboravili na to. Međutim, on i još neki spoznali su u svojim životima snagu posta i molitve te ju zaželjeli navijestiti svima. Pa su se počela događati čuda, onako kao nekada u Svetom pismu.
Najviše mi je za oko zapelo čudo čije se ostvarenje još nije dogodilo. Vjerujem da hoće. Zajednica koja se u neprestanoj molitvi okupila oko Hartla i njegove obitelji poslala je u Sjevernu Koreju malu skupinu da ondje mole za promjenu režima. Rekli bismo, vjera na djelu, u vrtlogu svakodnevnog života. Tako su nekada činili prvi kršćani, tako danas čine neki na bezbožnom Zapadu. Do nas je hoćemo li im se pridružiti u skladu sa svojim mogućnostima ili ostati pri miru koji nas tako neodoljivo umrtvljuje.
Hartlovo djelo odiše jednostavnošću pristupa i stila. Ukazuje nam kako je zapravo Bog tako bliz svima nama. Iskusit ćemo to čim ga pustimo u svoje srce.
Miljenko Stojić
hrsvijet.net, 28. lipnja 2017.