Juraj Kolarić, Hrvatski katolički pokret (1900. – 1945.), Tkanica, Zagreb, 2020.
Plaše nas trenutno nekom navodnom pošasti, napadaju kršćanstvo u cijelom svijetu, kao i prirodan način života te mislimo da smo ugroženi. Zaboravljamo pritom da je bilo sličnih razdoblja u našoj povijesti. Uzmimo za primjer drugu polovinu 19. i prvu polovinu 20. st. Uzburkale se prilike u svijetu. Umjesto kuknjave katolički laici su odgovorili djelovanjem. I rodile su se silne zamisli.
Bilo je tako i u hrvatskim zemljama. U spomenutom razdoblju prevalile su preko leđa I. svjetski rat, izišle iz Austro-Ugarske, gurnuli ih u Prvu Jugoslaviju, skrasile se u Banovini i NDH, zaglavili u Drugoj Jugoslaviji. Burno. No, ne i izgubljeno.
Juraj Kolarić opisuje sve to u 4 poglavlja ovoga djela. Još je tu i predgovor, zaključak, popis literature, imenik osoba... Jednostavno rečeno, pred nama je još jedno zrelo djelo dokazanog povjesničara.
Prvo poglavlje nosi naslov Rođendan Katoličkog pokreta među Hrvatima (1900. – 1918.). Dogodilo se to po uzoru na austrijske, njemačke i francuske pokrete. Oni su se pojavili kao obrana Crkve u svijetu koji sve više postaje sekulariziran i sve se više sukobljava s Crkvom. Na nju su već nasrtali i nasrću prosvjetiteljstvo, Francuska revolucija, materijalizam, socijalizam, anarhizam, liberalizam, ateizam, masoni..., sve sa svrhom da ju se uništi ili je se barem potisne iz javnog života. Uključivanje Hrvata u ova gibanja u Crkvi pokazuje da su oni dio velike katoličke obitelji Zapada. U ovom vremenu djeluje i otac hrvatskog katoličkog pokreta, krčki biskup Antun Mahnić. Okupljaju se hrvatski intelektualci, đaci i sveučilištarci nastojeći održati jaku, kulturnu i katoličku Hrvatsku.
Drugo poglavlje s naslovom Hrvatski katolički pokret u Kraljevini Jugoslaviji (1918. - 1941.) prikazuje početni entuzijazam u novonastaloj državi, prvo razočaranje te prve sukobe u samom pokretu. Ubrzo su, naime, spoznali da je država u kojoj su se našli unitarizirana i centralizirana. Maćehinski se odnosila prema Hrvatima i prema katoličkoj vjeri.
Statistički podatci o organizaciji katoličkih društava, naslov je trećeg poglavlja. Nabrojeni su tu razni tipovi tih organizacija: religiozna udruženja, kongregacije, organizacije za mlade, staleške organizacije, Caritas, organizacije za promidžbu tiska, radničke organizacije, gospodarske organizacije... Uistinu bogat i raznovrstan život. Događalo se to i izvan državnopravnog područja Hrvatske: Barska nadbiskupija, Beogradska nadbiskupija, Skopska nadbiskupija, Bačka apostolska administratura i Apostolska administratura Banata.
Četvrto poglavlje donosi nam pregled djelovanja Hrvatskog katoličkog pokreta u Banovini Hrvatskoj i NDH. Najmanje je to poglavlje u knjizi, tek 15-ak stranica. Razdoblje kratko, nemilosrdni Drugi svjetski rat, dolazak jugokomunista na vlast. Ništa nije bilo naklonjeno Hrvatskom katoličkom pokretu. Raspušta ga nadbiskup Alojzije Stepinac kada jugokomunisti od njega zatražiše, i ne dobiše, popis članova. Svjetlo je ugašeno.
Međutim, vremena su zrela da svjetlo bude ponovno upaljeno u ove naše dane. Ali nekako se slabo to događa. Očito nas je nagrizao duh tzv. prosvjetiteljstva i svega onoga što se iz njega izleglo, uvukao se u naše razmišljanje i počeo nama ravnati. Moramo ga odbaciti što prije. Nije čovjekova sudbina samo na ovoj zemlji, nas čeka i vječni život na nebesima. Kada se to ima na umu, sve se mijenja i svima nam postaje lakše živjeti.
Miljenko Stojić
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 5. svibnja 2021.