ICMM, Međugorje, 1998.
Miljenko Stojić u knjigu »Paljenje svijeće« uvrstio je 165 ogleda podijeljenih u tri odjeljka, nakon proslova: »Uzimanje štapa«, »U Gospinoj školi« i »Svježina Božjega daha«. Svaki odjeljak prati i autorov pjesmotvor. Ogledi su sabrani nakon što ih je objavio u »Press bulletinu«, »Glasu mira«, te javnom automatu HPT-a, ne držeći ih, kako će sam napisati: »... izgrađenim sustavom nego tek nacrtom za sustavnije promišljanje a u šumi današnjih stajališta«.
Za njegovo je pjesništvo rečeno kako je čvrsto uporište našlo u kršćanskoj etici. Potraga za odgovorima na brojne upite i skliznuće svijeta u površnost, plakatsko i zlasno, opredijelili su brojne oglede, koje ipak uza sve, uokviruju tri točke nadahnuća i nagnuća: Bog, Gospa i Svetište Kraljice Mira Međugorje.
Evanđeoski, smjeran u ozračju zagovora mira, već na početku je knjige ustvrdio kako je: »Hod s Gospom i Bogom najljepša priča koju smo čuli, ali koja traži pričati je i dalje u zajedništvu sa svojom crkvom i kršćanskom zajednicom u kojoj se krećemo.« A to je priča poticajna i prijelomna za one koji nakon posrnuća u nevažne stvari i olaku okrenutost življenju, u spoznaji ispraznosti žude smisao, drugačiji odnošaj u životu. Oni će upaliti svijeću u svome srcu, okrenuti se molitvi i prihvatiti lijepe stvari, na koje se ne smije naučiti. Stojić će upozoriti kako ih treba: »... ispijati polagano i do kraja, kada naše bivstovanje postaje neprestano slavlje.«
(iz prosudbe Nenada Valentina Borozana)
Knjigu u pdf obliku možete skinuti kliknuvši na ikonu pdf-a ispod ovoga teksta.
Kritike
 Paljenje svijece.pdf | [ ] | 741 kB |