POSLUŠNOST

Print Friendly, PDF & Email

Medijima se danas daje strateška važnost. Za to nije briga samo one koji umjesto neprestanog razmišljanja život provode tako da se svide onima koji ih iz tih medija kljukaju »suvremenošću«. Zbog toga uređena društva medije razvijaju i brane od raznoraznih nasrtaja. Ali tako nije u hrvatskim zemljama s obje strane granice. Jedne njihove medije pokupovali su tuđinci, drugi su jednostavno zbrisani s lica zemlje, počesto golom silom. Sjetimo se samo Erotela. Hrvati u Herceg Bosni odlučili napraviti svoju televiziju. Trajalo je koliko je trajalo, pa dođoše oni što si vole natakati kapuljače na glavu i stavi se ključ u bravu. A odašiljači prijeđoše u ruke tzv. Federalne televizije koju Hrvati niti su osnivali niti im treba. Pokazuju to i istraživanja ovih dana. Filozofski fakultet (nekad Hrvatskog) Sveučilišta u Mostaru obznani da su Hrvati u informativnom programu FTV-a zastupljeni s tek 7,04%. Plodovi su to promatranja provedenog kroz tjedan dana. I kao da se ništa nije dogodilo. Ne javi se tzv. visoki predstavnik Valentin Inzko, ne javi se čopor onih koji nas svakodnevno poučavaju demokratskim vrijednostima i traže od nas pogled na svijet koji je dalek pogledu naših rođenih, zdravih očiju. Naravno da su dio toga i oni koji ovih dana bez zadrške izjavljuju da je Dario Kordić ratni zločinac.

Opširnije...

NA POČETKU LIPNJA

Print Friendly, PDF & Email

Promicala je Lika ispred naših očiju. Pusta i prazna. Kad bi ona Krbavska bitka, i razne druge bitke, ostavljena je sama sebi, zajedno s ostalim hrvatskim ozemljem. Neka se pati i tuče kako zna. Raznorazne političke teorije nesmiljeno su zatvarale ljudima oči. Dogodilo se što se dogodilo. Hrvatska bi svedena na ostatke ostataka, dok joj je zdvojni papa dao naslov »predziđe kršćanstva«. Ona to jest bila u njegovim i još nekim očima, ali ne i u njihovim. Oni su se igrali bogova rata.

Izlaz iz Zagreba prema Maclju brzo je stigao. Razgovarali smo o silnicama koje neprestano tuku po nama i vrijeme je brzo proletjelo. Išli smo pomoliti se za one što ih komunisti nesmiljeno pobiše početkom lipnja 1945. u Maceljskoj šumi. Kažu 15.000 – 30.000. Među njima je i 21 svećenik, redovnik i bogoslov. Ubili su ih sa skupinom hrvatskih časnika i zajedno zatrpali u jamu. Početkom devedesetih otkopani su, ali su im kosti pomiješane s drugima, sveukupno njih 1.163, te ostavljene u vrećama na tavanu Patologije na Šalati u Zagrebu da tamo trunu.

Crkva je preuzela stvar u svoje ruke i dostojno ih pokopala u zajedničku kosturnicu kraj crkve Muke Isusove u D. Maclju 2005. Ali mjesto njihova ubojstva ostalo je nezbrinuto. Jama ispunjena vodom, s drvenim križem iznad sebe koji polako propada. Nigdje natpisa, ništa. U blizini je odmorište. Kažu da je hrvatski političar Radimir Čačić tu namjeravao otvoriti športsko-rekreacijsko središte. Za ne povjerovati. Ali, zbog čega bi to bilo čudno kad ni navodni ubojica Stjepan Hršak nije smio biti upitan je li zaista počinio to što nesuđena žrtva Fran Živičnjak izričito tvrdi.

Opširnije...

PONUDA

Print Friendly, PDF & Email
Ćelava glava, crne naočale, bikovski vrat. John Pridmore. Londonski gangster. Tipičan. Ali nije to više. Obratio se. Jednoga dana čuo je Božji glas u svome srcu i odlučio poslušati ga. Prije toga mislio je da je ubio čovjeka, koji je nasreću preživio. Kasnije se ispovjedio pred fra Slavkom Barbarićem. Zar je potrebno reći da sada živi potpuno drukčijim životom?
 
O svemu ovome nismo čuli u razvikanim medijima u hrvatskom narodu. Njima je to nezanimljivo. Priču su proširili mediji što ih ismijavaju, što ih nazivaju desnima, što bi ih htjeli zatvoriti. Pa i mi ponekada nasjednemo na tu galamu, baš kao što je i John nasjeo na njihove priče. One su veličale probisvijete, nekada jasnije, nekada skrivenije, ovisno koje su vrste bili. Shvatio je to tek kada je povjerovao Bogu, otvorio mu svoju dušu, odlučio izliječiti svoje rane. Zato odmah pitanje za nas. Kakvim medijima vjerujemo? U šumi raznoraznih tražimo li one prave ili pustimo da događaji idu svojim tijekom?

Opširnije...

NISU DOŠLI

Print Friendly, PDF & Email

Prije dvadesetak dana pred jednim restoranom u Odžaku na obali Save voda je potopila igralište za odbojku. Razjasnili su nam što se dogodilo kada smo ih upitali zbog čega vire ona dva željeza. Bio je to vrh odbojkaške mreže. Danas je očito potopljen i restoran. Tada se o svemu nije govorilo, sada se to naizgled čini. Zaigrali se mediji pa prikazuju zaista kataklizmu. Ljudi u trenu ostaju bez ičega. Kao da nije bio malo rat, kriza, još i ovo. I posrami ih Hercegovina. Priskoči u pomoć svojoj Bosni, iako su neprestano pričali protiv nje. Međutim, za razliku od nje, oni ne priskočiše. U zavjetrini, da ne bi smočili cipelice, umuju kako se sve ovo moglo dogoditi. Usput smišljaju najlakši način za izvući korist iz svega. Njih, naime, ne zanima, jasno razlikovanje dobra i zla, njih zanima sloboda savjesti. A to je gadna podvala ljudskom rodu. Jednako kao liberalizam, komunizam, fašizam i slično.

Opširnije...

Osobno