TA VREMENA, PO DRUGI PUT

Print Friendly, PDF & Email

Devedesete godine prošloga stoljeća bile su sudbonosne za hrvatski narod. Zamisao jugoslavenstva pokazala je svu svoju promašenost i nakaznost. Obrušila se na hrvatski narod poput orla na svoju žrtvu. Mnogi su nijemo promatrali taj prizor nastojeći iz njega izvući svoju osobnu korist. Nadali su se da će sve ići brzo i glatko, kao kad iskusni krvnik dobro obavlja svoj posao. No, hrvatski je narod znao čuti zov slobode i prkosno mu se odazvao. Glavni krvnik se zbunio i konačno morao ustuknuti. Razmišljajući o tim vremenima nazvao sam ih »Ta vremena«. Sanjao sam da više nikada ne će doći, da je borba za slobodu hrvatskog naroda konačno privedena kraju. U dubini duše, ipak, sam znao da još sve nije gotovo. Osjećao sam da »pravi« igrači tek trebaju ući u igru. I ušli su, odmoreni i željni pobjede. Svojim ulaskom obilježavaju početne godine novoga stoljeća i novoga tisućljeća. Samo, sada je igra postala ljepša za oko, a pogibeljnija za konačni ishod. Sve se obavlja u rukavicama, uz smiješak i dobro piće. Revni pomagači su opet tu. No, i oni su sada uljudniji i dotjeraniji. Osjećaju da ne smiju propustiti ovaj trenutak i priliku za dobru zaradu. Miris Tih vremena tako se grko osjeća u zraku. Po drugi put.

Opširnije...

PALJENJE SVIJEĆE

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Paljenje svijeće, ICMM, Međugorje, 1998.

Piše: Nenad Valentin Borozan

Prošle je godine Informativni centar »Mir« Međugorje objelodanio knjigu »Paljenje svijeće« Miljenka Stojića. Urednikom je Krešimir Šego, a recenzentima fra Slavko Barbarić i fra Branimir Musa.

Miljenko Stojić rođen je 1. lipnja 1960. godine u Dragićini. Pučku školu završio je u Čerinu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom 1979. godine. Nakon mature stupio je u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije. Bogoslovlje je slušao na više učilišta: Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu. Za svećenika je zaređen u Mostaru 1987. godine. Na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu 1991. godine postiže licencijat iz teologije, specijalnost kršćanska i franjevačka duhovnost. Živi i radi u župi Međugorje. Do sada je objavio, ne računajući knjigu koju danas predstavljamo: »Unatoč svemu« (pjesmotvori), »Ta vremena« (eseji) i »Kaplja« (pjesmotvori).

Opširnije...

DAROVI RAZMATRANJA: GOVOR UPUĆEN DRUGOME

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Paljenje svijeće, ICMM, Međugorje, 1998.

Piše: Antun Lučić

Ogled o duhovnim izazovima zapisa Miljenka Stojića Paljenje svijeće. Osjećaj za prozno umijeće kroz subjektivni ton pisma koji: i kazuje i svjedoči, bistro odgaja i potiče.

Postoje knjige koje govore same o sebi, ali i one koje traže obradu (daljnju interpretaciju). Međutim, svako djelo izvedeno u jeziku ima produžetak u prikazu, osvrtu, kritici, eseju... Kadšto je nedostatna pa i pogrješna ocjena korisna u tome poslu, ali ostaje spoznaja da je popratni tekst uz djelo stanovit epilog koji govori – htjeli mi to ili ne – i o samom »ograničenju interpretacije«, bar u onom smislu o kojemu govori Umberto Eco u djelu I limiti dell’interpretazione (1990.), a koje čeka prijevod na hrvatski.

Opširnije...

DUBOKO PROŽIVLJENI OGLEDI

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Paljenje svijeće, ICMM, Međugorje, 1998.

Piše: Krešimir Šego

Ispisujući stranice svoga novog rukopisa, pjesnik i esejist Miljenko Stojić uspostavlja iz posebnoga kuta dijalog sa svijetom, iz teme u temu otvarajući značajke toga istoga svijeta, istodobno postavljajući pitanja i njemu i sebi. Rezultat toga dijaloga jeste knjiga ogleda opsega od nekoliko rečenica do nekoliko stranica. Njihov opseg ovisio je od posve konkretne njihove namjene - slušanja na govornom automatu, uvodnika u glasilu ...

Svi Stojićevi ogledi nastali su u Međugorju, dakle u središtu u kojemu se prelamaju sva bitna pitanja duhovnosti i opstanka suvremenog čovjeka u današnjemu svijetu; svi su nastali na poticaj nekoga od mnoštva problema koji tište one koji ili dolaze ili zaobilaze Međugorje. I jedni i drugi - i oni koji ga posjećuju i oni koji ga zaobilaze - u središtu su Stojićeva promišljanja, njegova ukazivanja na tjeskobe vremena, na čovjekov izlazak iz tih tjeskoba koje ponekada izgledaju nesavladive i nesagledive. Naravno, nije naodmet istaknuti, zapravo to svakako treba i naglasiti, da su ogledi nastali u prijelomnom vremenu, u vremenu ratnih strahota i njihovih posljedica, koje same po sebi čovjeka bacaju u vihor događanja na koje malo sam može utjecati.

Opširnije...

Osobno