Bogdan Igor Antonyč, Most iznad vremena, Udruga hrvatskih ukrajinista, Zagreb, 2011.
Pjesnik Bogdan Igor Antonyč rodio se 1909., a umro 1937. Naoko premalo za nešto učiniti. Ipak, postao je jedan od najvećih ukrajinskih pjesnika. Sovjeti ga nisu voljeli kao ni njegovu dragu Ukrajinu. Nju su zauzeli, a njega spremili u povijesni zaborav. Tek kada je popustio željezni stisak počelo se o njemu govoriti. Jedan od najzaslužnijih za to svakako je Aleksandar Flaker koji se 1983. iz Zagreba zaputio u Kijev i tamo na IX. međunarodnom kongresu slavista održao referat, potpuno drukčiji od svega ostaloga. Govorio je o Antonyču. Ukrajinci su se polako počeli buditi.
Sovjeti su o njemu govorili da je apolitičan, da je mistik. I rekosmo, prebrisali su ga. Sjećalo ga se samo iseljeništvo, zbog čega su ga još žešće brisali. Sudbina slična sudbini mnogih hrvatskih književnika koji doživješe stvaralačko doba u i oko Drugog svjetskog rata. Komunisti su ih nastojali ukloniti iz naše svijesti. To još traje i trajat će sve dok se književnici budu ideološki ocjenjivali, a ne po onome što su stvorili. Na nama je neprestano nastojati to ispravljati.
Dok sam čitao ovo ovdje skupljeno pjesnikovo pjesništvo, za oko mi je zapela pjesma Riječ strijeljanima. Borili ste se hrabro, maštali i živjeli,/ voljeli se u patnji, k'o mi za obijesna sijela,/ i vaše su oči/ vječnošću sjale,/ kad je/ u srcu vam, poput zvijezde, zapela kugla bijela. Nisu ovo njegove isprazne pomodarske riječi, on je duboko proživljavao usud svoje domovine. Govorio je da unatoč razumu vjeruje da je mjesec nad njegovim rodnim selom drukčiji od mjeseca nad Parizom, Rimom, Londonom... te dodavao da vjeruje u očinsku zemlju i u njezino pjesništvo. Doživljavao se kao predstavnik bogate domovinske kulture, ali i kao pripadnik europskog prostora. Zar je u nečemu pogriješio?
Čitajući ovakve knjige ponovno vidimo koliko su nam lagali. Uzdizali su svoje sljedbenike, o drugima šutjeli. Ali istina uvijek pobjedi i iziđe na vidjelo. Možda je Antonyč i netko od naših, jer davno dođosmo iz tih krajeva. Ali svojom sudbinom zacijelo jest.
Miljenko Stojić
hrsvijet.net, 20. srpnja 2013.