BITI SVOJ U NEZGODNA VREMENA

Print Friendly, PDF & Email

Tomislav Žigmanov, Vivisekcije književnosti, DHK – Hrvatsko akademsko društvo, Pula – Subotica, 2018.

Tomislav Žigmanov pjesnik je, pripovjedač i esejist, a u novije vrijeme i političar. Od samih početak pojavljivanja na društvenoj pozornici jasno kaže da je Hrvat Bunjevac, da govori hrvatskom bunjevačkom ikavicom, da želi dobro svomu narodu. A to u Vojvodini nije lako reći.

Ovoga puta pred oči čitatelja iznosi hrvatske književne teme. Podrazumijeva se, uglavnom one iz Vojvodine, ali on ih sve smješta u cjelokupan korpus hrvatskog kulturnog i duhovnog bića. Mogli bismo ga zbog toga nazvati i integralistom. Drag mu je svaki Hrvat, ma gdje bio, ali u isto vrijeme korektno se odnosi i prema svima drugima. Upravo to je ono što ga danas drži uspravno kao političara. Lako mu nije, prijetili su mu u tom neprijateljskom okružju i smrću, međutim on ide dalje. Pomiče granice slobode na pravi način.

Opširnije...

RAZNIM PUTOVIMA DO PRAVOG TRAGA

Print Friendly, PDF & Email

Ante Bošnjak, Trag, Naklada DHK HB, Mostar, 2018.

U svemu je lijepo vidjeti novo lice. Tako i u književnosti. Podrazumijeva se kada je uspješno, inače ga nastojimo zaboraviti. Ante Bošnjak jedan je od takvih.

Nije on »profesionalni« pjesnik. I ne traži neku slavu. On je pjesnik zbog toga što to duša zahtijeva od njega. Život ga je bacao tamo i ovamo, nije imao vremena kovati i iskivati pjesničku žicu, ali joj se uvijek vraćao. Zbog toga su njegove pjesme mješavina zrelosti i onoga početničkog, prevažući sad na jednu sad na drugu stranu. Čitajući ih bude čovjeku zanimljivo i milo pri srcu.

Opširnije...

LATICE

Print Friendly, PDF & Email

Drago Čondrić, Između Scile i Haribde, Naklada Bošković, Split, 2018.

Mogli bismo reći da danas nema više soneta, ali nema više ni čitatelja pjesništva. Ustuknuli su pred hermetičnošću, razbacivanjem ispraznošću, uživanjem u smeću. Srećom ipak ima i drukčijih primjera.

Drago Čondrić dobro poznaje suvremeno pjesništvo, ali i ono, nazovimo ga tako, negdašnje, ono koje se oslanjalo na načela istinitosti, dobrote i ljepote. Iz toga se rodila ovakva zbirka pjesama koju držimo u rukama. Progovara tu pjesnik o dubinskim stvarima, ne igra se riječima u onom neozbiljnom smislu nego zapravo nastoji izraziti njihovo bogatstvo. Pri stvaranju pjesme utječe se obliku soneta. Malo tko danas rabi taj oblik. Ali njega nije briga, kao što ni A. G. Matoša u svoje vrijeme nije bilo briga. Važno je pronaći ljepotu, sklad, dubinski zaviriti u svoju i u našu nutrinu. Tada ni čitatelja ne će nedostajati koji će znati ubrati latice takvoga pjeva.

Opširnije...

U PRIKRAJKU

Print Friendly, PDF & Email

Frano Vlatković, Napojnica samoće, Naklada Bošković, Split, 2017.

Život teče kao rijeka. Ima svoje uspone, padove, ali ide naprijed i otkriva nam nove stvari. Nekako tako mogla bi se doživjeti i ova zbirka pjesama Frane Vlatkovića. Sve je u gibanju, unatoč tomu što nam se čini da pjesnik dotiče malen prostor. Naviješta nam to i prva pjesma Teče vrijeme. Morska obala, sunce zapada, nadolazi plima, šetači se gube u mnoštvu. Mogli bismo zaključiti, slika ispod nečijeg prozora u primorju.

U skladu s ovakvim postavkama Vlatković ne razvrstava pjesme u cikluse, on ih jednostavno reda, od spomenute do one zadnje koja ima naslov Vanjski svijet. Ne može se živjeti usredotočen samo na sebe, treba izići u prostor i vrijeme te tražiti neotkrivene stvari, iako sve ipak nestaje u prolaznosti. To je naš život i nema smisla od toga bježati.

Opširnije...

Osobno