fra Tomislav Pervan, Kršćanstvo, vjera koja ljubi čovjeka, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2017.

Događajima se možemo prepustiti, a možemo ih i kritički sagledavati. Fra Tomislav Pervan učinio je potonje.

U ovu svoju zbirku skupio je 66 ogleda pisanih 11. srpnja 2008. – 15. studenoga 2012. Mogli bismo danas reći da smo se vremenski već malo odmakli od toga razdoblja, ali smo činjenično itekako u njemu. Razdire nas ova tzv. suvremenost, krivo nam je zbog pogrješaka u Crkvi, nastojimo svoj životni brod upraviti dobrim putovima. Kako nam ide u svemu tomu?

Prva je rečenica u djelu: »Sv. Ignacije Antiohijski, svjedok, mučenik, osuđenik na smrt, sproveden je u Rim.« (str. 13.) Posve nesvjesno, kao vjerojatno i brojem od 66 ogleda koliko je zapravo ubijenih hercegovačkih franjevaca, pisac je ovim riječima označio svoj životni i vjernički stav. Treba do kraja ostati vjeran svojim idealima. A među nama ima onih koji tako ne postupaju. Navodi jednoga takvoga, Hansa Künga, naslovivši ogled »Samozvani prosvjetitelj«. Progovara britko o njegovu djelovanju u Crkvi, bolje rečeno o njegovim zabludama ili o njegovu zavođenju drugih. Vraća se njemu još jedanput izričito ogledom »Otvoreno pismo Hansu Küngu«. Između ostaloga pita se u čemu bi bila ta istinska obnova o kojoj Küng neprestano govori? »U sekularizaciji i samorastakanju Crkve, u njezinoj prilagodbi mjerilima svijeta, a ne prema mjerilima Isusa Krista?« (str. 102.) Spominje i kako je nedavno Küng dobio glavnu godišnju nagradu masonske lože u Kölnu te da je njegovo Otvoreno pismo svjetskom episkopatu bez kritičkih primjedbi donijela jedna naša katolička mjesečna revija koja bi željela sloviti kao okomica u svemu. Kad sve ovo čovjek promotri, ne preostaje mu ništa drugo nego svrnuti svoj pogled na prokušani kršćanski pojam: nadu, što je ujedno naslov trećeg ogleda u ovoj Pervanovoj knjizi.

Navedena prva tri ogleda daju ton čitavoj zbirci. Slijede ih još dva jednako takva: Ateizam kao čistilište istinske vjere«; »Promijeniti život – obratiti se«. Nakon njih rastvara se široko polje piščeve načitanosti i proživljenosti svega toga. Privržen je nauci Crkve i kroz taj stav sagledava svijet oko sebe. Pritom nastoji ne biti samo pobožan, nego želi uključiti i razum. Zbog toga pojedini ogledi idu sad u jednu sad u drugu stranu, ali uvijek ostaju pri spomenutim usmjerenjima.

Mogu ovo štivo rabiti i učeni i manje učeni. Pisano je zrelo pa će svatko pronaći nešto za sebe.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 27. lipnja 2018.