U SNOVIĐENJU
- Detalji
- Kategorija: Prosudbe (Književnost)
- Objavljeno: Petak, 13 Studeni 2009 21:09
- Hitova: 2043
Mile Pešorda, Baščanska ploča, Alfa, Zagreb, 2008.
Pripremajući se za pisanje ovih misli najprije sam otvorio Hrvatsku enciklopediju. Za svaki slučaj da još jedanput ponovim podatke o toj našoj prevažnoj Baščanskoj ploči. Tu je slika, primjeren tekst, uglavnom nisu to loše uradili. A onda počeh pisati od naslova. Računalni program, hrvatska inačica, podvuče riječ Baščanska. Ne razumije ono nju. Majko moja mila!
Prisjećam se Pariza, Seine. Nekada sam se i sam tamo nalazio i gledao umjetnike i sanjare pri poslu. Tko je sve od njih poput Pešorde pisao o svojoj domovini? Nije to, naime, probitačno i popularno. Danas se piše o ljepoti ružnoga, maloumnoj zabavi, izopačenoj spolnosti, globalnoj sreći, zvijezdama na sceni, ne ću reći pozornici da ne isprljam tu riječ. I sad se ti tu snađi! Pešorda ne odustaje. Olovka je u ruci, prazan list papira mami, zadubljen pogled i prolaznik može shvatiti da se nešto važno zbiva. Hrvatski pjesnik svojim slovima piše svoju pjesmu o svome narodu. A u njoj treperi lik majke s kamenog humskog ozemlja, čatrnja u jarosti ljeta, Dalmacija i Sredozemlje, čitav jedan svijet koji je iznjedrio hrvatsku državu i hrvatskog pjesnika u njoj. Tu je i molitvenik, ploča, Baščanska, koja nas izvodi iz povijesnog mraka. Zar možemo dvojiti u nastavak kad pisac u proslovu ovako jasno postavlja stvari?
