BILO PUKA

Print Friendly, PDF & Email

Iva Margeta, Pečat istine, Vlastita naklada, Mostar, 2016.

O Drugom svjetskom ratu i poraću na hrvatskom ozemlju napisani su ne tomovi i tomovi, već tone i tone knjiga različitog žanra. Znamo li onda konačno istinu o svemu tomu? Očito ne znamo, jer da je tako ova baka ne bi se bavila spisateljstvom nego svojim unucima. Međutim, dojadilo joj je slušati laži okolo, a ona je bila u središtu istine. I zbog toga je davno progovorila, davno počela pisati, sada je samo sve to objelodanjeno. A što je to što nam prenosi ovaj glas iz puka?

Opširnije...

DOMA

Print Friendly, PDF & Email

Adolf Polegubić, Povratak, DHK, Zagreb, 2014.

Prva Polegubićeva zbirka nosila je naslov Pripadati i objelodanjena je 1988. u hudo jugokomunističko vrijeme. Dotle se mnogoštošta promijenilo, pa i sam pjesnik, ali na bolje unatoč rastepenosti po bijelom svijetu. Ova zbirka izabranih pjesama to bjelodano dokazuje.

Ne znam zbog čega ga znaju nazivati katoličkim pjesnikom. Kao da pjesništvo nije samo pjesništvo i ništa više. Teme koje obrađuje nešto su posve drugo. A kod Polegubića ima i katoličkog sadržaja i onoga općeljudskog. Jedno se s drugim ispreplelo i teško ga je odjeljivati, ako je to uopće potrebno.

Opširnije...

VARIJACIJE IDILE

Print Friendly, PDF & Email

Miljenka Koštro, Biti Viktor, Imotska krajina, Imotski, 2016.

More, planina, pitomo mjesto. Ljepota. Ali to je samo razglednica s nekog od ljetovanja. Ispod buja život u svim svojim meandrima.

Miljenka Koštro to zna i ovim svojim romanom grabi duboko ispod kože jednoga trenutnog hrvatskog mjesta. Ona ga naziva Zlatinac, a mi mu možemo dati neko drugo ime jer se iste stvari događaju i u različitim krajevima.

Opširnije...

ZA SVOJ DOM

Print Friendly, PDF & Email

Damir Markuš – Kutina, 58, UBSDRHL, Hrvatski Leskovac, 2015.

Povijest se tih dana nesmiljeno pisala. Možeš biti junak ili nitkov do kraja života. Damir Markuš – Kutina i slični znali su što im je raditi. Kad je Domovinski rat pokucao na vrata, spremno su se odazvali. Nisu bili profesionalni vojnici, nisu imali oružja, ali su imali srce. Ono je kucalo za svoj dom.

Pred nama je sada trpka i uzbudljiva priča o njih 58. Kad je Vukovar gorio, zaputili su se u njegovu obranu a nisu navijali sa strane. Stigli su tamo 27. rujna 1991. i ostali do kraja. U izravnoj borbi, od posljedica ranjavanja, a neki su smaknuti kao ratni zarobljenici, umrlo je njih 25. Nakon Domovinskog rata otišlo ih je s ovog svijeta još 4. Nisu to bile zaluđene budale, nego ljudi koji su pogledali istini u oči i dali se do kraja. »Trebalo je imati hrabrosti biti tamo, naspram protivnika dobro naoružanog i logistički potpuno spremnog, s puščicama, ručnim bombama i malo streljiva. Trebalo je svaki dan gledati kako ginemo, bivamo ranjavani i čekati kraj. Ali nismo se predali.« (str. 215.) I onda te po proboju iz vukovarskog pakla nakon njegova pada čekaju vojni policajci s dugim cijevima. Ali to je već politika, kao što je politika i da pisac knjige i njegovi suborci nemaju odličja.

Opširnije...

Osobno