POGLED

Print Friendly, PDF & Email

Nevenka Nekić, Omerta, Naklada Đuretić, Zagreb, 2014.

Domovinski rat vodile su tri strane: Velikosrbi, Međunarodna zajednica i Hrvati. Napadnuti su bili, zna se, ovi posljednji. Tako smo mi mislili i tako je stvarno bilo, ali prikaz je počesto izgledao drukčiji.

U ovom romanu Nevenka Nekić ispisuje naše muke i dvojbe iz devedesetih godina koje su se produžile sve do današnjih dana. Ne mrzi, samo nastoji prodrijeti u srž istine koja je obvijena velom vjere. Napadači je nemaju, napadnuti se njome brane, a oni sa strane dvoje postoji li ona uopće i treba li nam.

Opširnije...

KAMO?

Print Friendly, PDF & Email

Niko Tunjić, Može li škola odgojiti što društvo i obitelj ne mogu?, Salezijanska klasična gimnazija, Rijeka, 2014.

Prilikom doticaja s knjigom pred nama možda je najbolje poći od njezine zadnje rečenice: »Obveza je svih koji rade u školi i na svim razinama obrazovanja da izgrađuju mir i civilizaciju ljubavi.« (174.) Te su riječi temeljene na onome što je govorio papa sv. Ivan Pavao II. Danas bi neki posve nešto drugo, iako prisežu na ovakve i slične riječi. Umjesto da ih vodi ljubav prema istini, njih vodi ideološka zaslijepljenost.

Opširnije...

BLATNJAVI SU NAŠI PUTI

Print Friendly, PDF & Email

Miroslav Međimorec, Kostino pismo, AGM, Zagreb, 2014.

On je proslavljeni redatelj i pisac. Naizgled čovjek kojemu je žlica upala u med. Ali nažalost nije tako. Namučio se doći do svega toga. Dvije su mu stvari označile život: režiranje »Svrhe od slobode« na Dubrovačkim igrama 1971. i odlazak u Domovinski rat 1991. Iako mu je predstava doživjela sjajan uspjeh, kazališna vrata bila su mu zalupljena pred nosom. Živnuo jugokomunizam i poklopio ga svojom težinom. Domovinski rat učinio ga je visokim časnikom HV-a, djelatnikom HIS-a, veleposlanikom... Međutim, ponovno su ga se dočepali neojugokomunisti i izbacili naizgled van. Sada je u mirovini, ali se ne predaje, unatoč blatnjavosti puta kojim čovjek treba ići.

Opširnije...

KRUH NAŠ SVAGDANJI

Print Friendly, PDF & Email

Božica Brkan, obrubljivanje veronikina rupca ili muka 2013., DHK, Zagreb, 2014.

Pao je jedan društveni sustav, došao drugi. Što je to značilo za nekoga tko je upravo bio u naponu svoje životne dobi? Polazeći od te stvarnosti Božica Brkan raspreda priču o nama samima, našem međusobnom odnosu i odnosu prema Bogu. Nimalo sentimentalno, već brutalno iskreno, ali opet nježno prema pogođenima.

U središtu ovoga pjesničkog događanja, nazovimo to tako, nalazi se krojačica koja je desetljećima radila i onda se našla na ulici. Tzv. pretvorba pojela je tvornicu gdje je radila s drugima. Novopečeni vlasnik pojasnio im je bez imalo srama da im on ništa nije kriv, kupio je samo zgradu a ne i tvornicu. Preostalo im je samo prosvjedovati. Ona, bezimena bivša djelatnica, dolazi u crkvu, spomenik nulte kategorije, i nastoji uzeti mjeru za Kristov grob. Turisti dotle razgledavaju i slikaju. Slijedi monolog u čijem je središtu nesmiljena borba za kruh naš svagdanji. Zbog toga je naša junakinja kadšto i ironična, kao da zavidi Bogu kojemu je ljepše tu u crkvi nego njoj u životu. Na to se kasnije nadovezuju i drugi likovi koji također imaju svoju muku i traže mjesta pod suncem. Jedan je od njih i sin, prigodni haker i rušitelj tuđih stranica, a ona nikako shvatiti što je uradio i zbog čega je došla policija tražiti ga. Nekada, u onom sustavu, svega toga nije bilo. U što se to pretvaraju ova vremena? A opet, nije li nam tek sada svanula sloboda? Jedino nam Bog može pomoći snaći se u svemu tome.

Opširnije...

Osobno