VOJNIKOVA PJESMA

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, U pogledu, Matica hrvatska, Čitluk, 2012.

Kolikogod mi to htjeli, ipak hrvatski narod još nije došao do svoje slobode. Trenutno se vode mnoge bitke. Ono što je bilo isplivalo na površinu našega društvenoga zbivanja gura se u stranu. Nije dobro, kažu, biti domoljub, dobro je biti internacionalac. Udružujemo se, svijet je jedno veliko selo, novi svjetski poredak samo što nije počeo. Ponetko povjeruje, ponetko ne i život ide dalje. Naravno, pitanje je kakva mu je kakvoća.

Anita Martinac ne robuje mišljenju koje se danas nastoji nametnuti iako ga dobro poznaje. Krenula je svojim putem i putem svoga naroda. A taj put uvelike se razlikuje od samozvanih proroka koji nas neprestano uvjeravaju u neku svijetlu budućnost. Bilo je tako i kroz proteklih 45 komunističkih godina pa tresnusmo glavom o zid. Sve se raspalo, ostalo je samo znaš li tko si i što si.

Opširnije...

NE POPRAVIŠE GA

Print Friendly, PDF & Email

Rando Paršić, Zabranjeno sjećanje, Dominikanski samostan sv. Nikole, Korčula, 2011.

Bile su to godine kad su komunisti popravljali ljude. Umilno. Jednima su odmah skidali glave, druge uhićivali i onda obrađivali kao kakav komad drveta. U preodgoj su uključeni svi slojevi društva. Čak i sami komunisti, ako nisu bili dovoljno dobri odgajatelji.

Dominikanac Rando Paršić vrlo je rano dospio među one koje su zauzetije preodgajali. Zamjerio se komunistima na Braču još 1941. Kao odgojitelj branio je učenike iz sjemeništa i konvikta od njihova napada kada su na obali pjevali rodoljubne pjesme. I upisaše ga u svoje crne knjige. Kad komunisti uđoše u Dubrovnik 18. listopada 1944., počeše nemilosrdno trijebiti zatečene. Popisi su već davno bili spremljeni. Ubijali su bez suda i suđenja. Zbog toga su ih malo smetali Saveznici, kako se požali Ante Jurjević Baja. Randu uhitiše. Započe njegov hod kroz tamnice, ravno njih 11. Potraja tako sve do 1957. Nakon toga biše mnogobrojna saslušanja, koja Rando jednostavno ne mogaše sve spomenuti.

Opširnije...

ODAKLE POLAZIMO

Print Friendly, PDF & Email

Dubravka Vidak – Stjepan Šešelj, Na izvoru Duhovne Hrvatske, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2013.

Kažu da je prvih deset godina hrvatske države bilo deset mračnih godina. Ne misli se na teškoće, nego na ono što su nam te godine donijele. A tada smo se obranili, nismo se zaduživali, ponovno smo počeli obnavljati veze s onima koji se nisu smjeli vraćati, govorili smo o hrvatskoj književnosti stvaranoj na svim kontinentima. Međutim, oni se ponovno vratiše početkom ovoga tisućljeća i doniješe nam, kažu, svjetlo. Sve nabrojano došlo je pod znak pitanja. Glasoviti Ormar D počeo je opet otvarati svoja vrata.

Opširnije...

ONI GOVORE

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Vukić, Lika i Podgorje na braniku doma i naroda, HOR, Zagreb, 2012.

Kažu da je Hrvatska danas slobodna. Tu borbu na sebi nisu iznijeli tatini sinovi, već oni koji su na vrijeme prozreli što znači jugoslavenština. Među njima je i pisac ove knjige Ivan Vukić. Komunizam ga je progonio još kao mlada, dapače uhitio ga i strpao u jednu od svojih najgorih tamnica, Staru Gradišku. Danas on na vidjelo dana iznosi komunističke zločine u gospićkom kraju, onda kada su oni govorili da oslobađaju zemlju.

Knjiga nije pisana sustavno, uz znanstveni aparat. Skup je članaka i priloga objavljivanih na različitim stranama. No, time ne želimo reći da nije dobra i da nije potrebna. Dapače. Vukić, kao član Hrvatskog društva političkih zatvorenika zajedno s drugima neumorno skuplja svjedočanstva još živućih svjedoka i objavljuje ih. Netko će se drugi onda igrati znanstvenika i na temelju te građe izvlačiti određene zaključke.

Opširnije...

Osobno