MOST

Print Friendly, PDF & Email

Bože Vukušić, Likvidacija Brune Bušića, Udruga Hrvatski križni put, Zagreb, 2012.

Kao mladca Brunu su Bušića pitali za mišljenje. U gimnaziji. Jednostavna pitanja: Vjeruješ li u Boga?; Što ti se čini: je li bolji stari sustav ili današnji? Odgovori se nisu svidjeli komunističkoj vlasti te je smjesta došao pod udar jugoslavenskih tajnih službi. Nije važno što je još bio maloljetan, važno je bilo čuvati tekovine bratstva i jedinstva, tekovine samoupravnog socijalizma. Današnji nastavljači komunističke misli rekli bi demokracije.

Ostalo je klasika. Ni prvi ni posljednji Hrvat tako označen u to vrijeme. Nekako je završio gimnaziju. Studirao. Uspio se čak i zaposliti. Ali oni su bdjeli nad njim. Došlo je Hrvatsko proljeće. Istakao se u njemu. Zbog toga je morao bježati u inozemstvo. Počela je prognanička priča. On se ne miri s nepravdom, oni s njim. Razvija bogat spisateljski i politički rad. Teži za pomirdbom hrvatskog naroda. Želi da se za hrvatsku slobodu zajedno bore i sinovi ustaša i sinovi partizana. Tu je negdje bila crta koju nije smio prekoračiti. Pomogao im je i filmom o spremanju hrvatskih revolucionara. Tko zna zbog čega i kako pojavilo mu se lice na tren u jednom kadru. Lov je mogao početi.

Opširnije...

TAKO JE TO BILO

Print Friendly, PDF & Email

Les Shaw, Hrvatima se sudi klevetom, Naklada Benedikta, Zagreb, 2011.

Ima knjiga koje uvijek ostanu dobre jer su čestito napisane. Tako je i s ovom koja je pred nama. Tuđinac, kao da je neki naš umni pripadnik, razložio je na koji je način jugoslavenska država progonila Hrvate, ne samo u domovini s obje strane granice nego i u dalekoj Australiji. Jednostavnim stilom zasjekao je u bit tematike i objasnio zbog čega se sve događalo. Da, recimo još da je knjiga u Australiji objelodanjena sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a kod nas se tek nedavno pojavila.

Pisac, o kojemu se vrlo malo zna, građu je podijelio u dva dijela. U prvom dijelu govori o pozadini stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, a u drugom o udbaško-medijskom progonu Hrvata u Australiji. I dobro da je učinio tako jer jedan dio bez drugoga teško može opstati, iako bi po svojoj biti mogli biti objavljeni i zasebno.

Opširnije...

DNO DUŠE SVOJE TRAŽIM

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Kordić, Uviranja, Vlastita naklada DHK HB, Mostar, 2012.

Nekada, dok je u javnom mnijenju bila živa svijest o ćudorednim načelima, umjetnost se uglavnom živjela. Njezini stvaratelji trsili su se ići njihovim putem i darom koji im je Bog dao doprinijeti pobjedi dobra na ovoj zemlji. Međutim, proglasiše da Boga nema i sada nagrade dobivaju oni koji nam umjesto vječnih istina dobra, lijepa i istinitosti donose same sebe. A s tim se ne stiže daleko.

Kordić je toga svjestan i uporno ide drugim putem. Zbog toga čitajući njegovo pjesništvo ne ćemo naići na politički korektan govor ili trend, nego na samosvojnu riječ, koja može i griješiti, ali se zna čija je i što hoće. On preispituje sebe i preispituje stanje oko sebe. U tom stanju je i drugi, nekada neprijateljski raspoložen prema njemu, nekada njegov prijatelj, njegova ljubav, biće koje ga povezuje s Bogom koji je pjesnikov uvir. Tragajući za drugim, tragajući za Bogom, tragajući za sobom pjesnik uvire u svoju dušu, iznosi nam je na pladnju i pokušava s nama uspostaviti odnos povjerenja. On je takav, ide tim stazama i možemo ga primiti među svoje ako hoćemo.

Opširnije...

PRAVO LICE PRAVDE

Print Friendly, PDF & Email

Vjekoslav Tomašić, Mreža, Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Kad neka knjiga dobije nagradu, od nje obično bježim. Stvari su danas na mnogim područjima postavljene trendovski i nema tu kruha. Ali s ovom je bilo drukčije, najprije zbog izdavača, Glasa Koncila, a onda zbog nje same. Eh, da, nagrađena je kao najbolji neobjavljeni roman za 2010. koji promiče kršćanske vrijednosti. Nagradio ju je tko bi drugi nego izdavač i nakon toga tiskao.

Pisac ne mlati praznu slamu, ne pljuje po svojima da bi se svidio tamo nekima, on zapravo u dubini hladno razumski prosuđuje stanje oko nas. A ono nije jednostavno. Pobijedili smo u nametnutom ratu, pritiskaju nas u miru da bi nas proglasili krivima i izjednačili nas s napadačem. Svakoga pravdoljubivog to boli do dna duše, samo ne one koji su istakli svoju cijenu i prodali se. Jedna takva u ovom romanu je Olga. Novinarka je i nije ju briga za istinu ni za svoj narod. Piše onako kako zahtijevaju trenutne prilike. Jednostavno rečeno svoje ocrnjuje, druge izbjeljuje. Krešo, uz Anu glavni lik u romanu, to joj predbacuje i ona bijesno odlazi iz njegova društva. Susreću se opet na globalnom sveučilištu. Kreši sve ubrzo postaje nepodnošljivo, Ani nešto kasnije, a Olga uživa. Baš ju briga kakvo će to globalno društvo biti, važno je da je dobro plaćena.

Opširnije...

Osobno