- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Publicistika)
-
Objavljeno: Srijeda, 14 Listopad 2020 08:33
-
Hitova: 2253
Skupina autora, Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH, 1991. – 1995., 1. – 2., Hrvatska zvona – HMDCDR, Mostar – Zagreb, 2020.
»Sudeći prema izvješćivanju medija i njegovom odjeku u svjetskoj javnosti, sukob u travnju 1993. obilježio je zločin u Ahmićima, u kojem su, uz pripadnike ARBiH ubijene u borbi, pripadnici HVO-a izvan borbenih djelovanja ubili i civile. U tom je selu HVO kompromitirao svoje pravo na obranu. Posljedice su bile trenutačne i još traju. Napad ARBiH na HVO u Konjicu i etničko čišćenje općine gurnuto je u drugi plan.« (1., str. 331.) U ovim riječima Davora Marijana zgusnuta je sva višeslojnost hrvatske borbe za opstanak u Herceg Bosni, BiH. Netko je htio da se dogode Ahmići. Tko? U knjizi to nije pobliže razmatrano, pa ne ćemo ni mi.
No, ne mogu Ahmići niti bilo kakav drugi stvarni ili pripisani zločin Hrvatima umanjiti ili pobrisati zločine koji su se dogodili nad njima. Statistika je neumoljiva. »Od 67 općina koje obuhvaća popis hrvatskih žrtava u ovoj knjizi, u razdoblju između dva popisa broj hrvatskog stanovništva povećan je u samo 14 općina, dok je u svim ostalim općinama smanjen.« (2., str. 13.) Očito da je sve jasno. Govore to i druge brojke. Tijekom Domovinskog rata u BiH ubijeno je 8.383 Hrvata. Podatci, pak, o 3.261 ubijenom hrvatskom civilu i zarobljenom pripadniku HVO-a navedeni u djelu pred nama »mogu poslužiti kao prilog istraživanju zločina srpskih i muslimanskih snaga nad Hrvatima u BiH u spomenutom razdoblju.« (2., str. 15.)
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Četvrtak, 17 Rujan 2020 09:40
-
Hitova: 2319
Vinko Grubišić, Tupi lupanj smrti, DHK, Zagreb, 2019.
U životu je moguće puno toga doživjeti i puno toga postići. Iskusio je to Vinko Grubišić u domovinskim i inozemnim danima. Ipak, kada se pogledaš u zrcalo vidiš zapravo prolaznost, ne samo zbog toga što godine čine na tvome licu. Upravljeni smo nekamo drugamo i svoj put prevaljujemo korak po korak. A na njemu nas mogu vrebati raznorazne opasnosti.
Promotrimo iz zbirke pjesmu Dječak koji je spasio jednu kornjaču. Dotični dotrčava k oceanu noseći u ruci tek na svijet zinulu kornjaču. Ona ima pouzdanja u dječakov rašireni dlan, ali je iznenađena ogromnim svijetom koji se rastvara pred njom. Komešaju se zlokobne ptice dok u pijesku vješto traže slična stvorenja. Pisac samo što nije uskliknuo da je takav život. Imao bi pravo. Svi smo mi zapravo te male kornjače na ovom svijetu. Dođemo jednoga dana, nečiji nas dlan grije jedno vrijeme, nakon toga sami plivamo okruženi raznim opasnostima kojih još nismo svjesni. Samo za razliku od kornjače, nas će jednoga dana dočekati dlan onoga tko nas je poslao u ovaj svijet.
Opširnije...
