Miljenko Stojić, Sirovi blues, Ziral, Mostar – Zagreb, 2001.
Piše: Nenad Valentin Borozan
Nakon predstavljenih skoro svih knjiga fra Miljenka Stojića, možemo ustvrditi kako je on književnik već izgrađene poetike koja je, ponajprije, svoj zdenac pronašla u zbilji. Čisto i dosljedno, već godinama ulančuje progovor o prijeporima svednevice, malim stvarima, ozračju što ga razašilja čednim slikama prirode, i nadasve okrenutost čovjeku, njegovim potrebama, strahovima i moralnim pokliznućima.
Nadahnut Gospodinom, a u spoznaji kako treba biti onim koji, u svakoj prigodi, promiče temeljne kršćanske vrednoće. Kao jednu od postaja što nasljeduje jasan i glasan niz, obznanio je »Sirovi blues«, u cijelosti uronjen u poetsku raščlambu aktualne zbilje. Podijelio ga je u četiri odjeljka: »Postole«, »Njezino ime«, »Kriška ljetopisa« i »Dobro jutro«. Ponajprije se može govoriti o nadahnuću zavičajem, domovinom, Gospodinom, te prirodom. U zemlji Humskoj, zemlji čudesa, Stojić otkriva ljepotu maloga, a čudesa razumiju »samo oni blaga srca«.
Ozvučit će: »... beznadno ljubim svoju domovinu«, uzvraćajući onima koji su, zarad nekakve suvremenosti i osobnoga probitka, odbacili takvu ljubav. Oglasit će se sirovi blues, ono slovkanje tegobne zbilje, koji će potaknuti usporedne slike Hrvatske i Amerike, propitkivanje moralnoga, što će svoju protegu pronaći i u svednevici: »još jednog Hrvata su odveli bunovna u sami cik zore«. Pjesnik ćuti žalosnu spoznaju kako se ne slažu hrvatska i »njihova« istina. Kao kriške zbilje odlomit će se stihovi: »u ruševnoj crkvi služena je sveta misa za pobijene. / Bili su, znate, ranjeni i mirotvorci su jamčili za njih.« To je tek slika onoga preko čega svijet olako prelazi, premda je pijetao zakukurikao, a molitva krenula put obzora nade: »Isuse, pomozi nam naš Uskrs pronaći u šumi teških nesnalaženja,« u obzorima naslijeđene prošlosti, huja povijesti ili kriške ljetopisa, što će prkositi zaboravu - na papiru otisnuti umoreni, oni koji su čuvali hrvatstvo. »Život je izuzetno klizava nit što probada biće nas svih«, ozvučit će stih one, što su - »skupljači blaga, koje ne propada / blaga nastala od njihovih krhkih srdaca«. U neprestanoj životnoj igri bez granica, kuša se i propitkuje, ustaje i pada, a tko na nogama ostane, huji poruka, toga će se sjećati. Poput tihe inventure u zlu dobu kada se luče male i velike stvari, istina i laž, postojanost i ravnodušnost, moral i nemoral, što objašnjavaju kako treba pronaći sebe u neizmjernoj dubini Božjoj, e da bi se tek poslije pronašlo drugoga u prividu svakidašnjice. A kada znamo, otisnut će Stojić: »tko smo i kamo idemo bit će nam manje hladno«. Silnicima će otposlati: »protutnjali su ovim krajevima još bješnji od vas / i ništa se dogodilo nije, osim što ih je zameo vjetar«.
Pjesnik, poput nemirnika, mijenjajući postole, prohodi, propitkuje granice, odbacuje uljuljanost i naviku, u očaravajućem bunilu: zagledan u pravi svijet piše pjesme, uzima prolaznosti i uči nauk snalaženja. Upiti su njegova svednevica, razgovor što ga po tko zna koji put kuša, te će se zapitati: »Hoću li ikada znati odgovoriti, čvrsto rukom uhvatiti sve upitnike«. Noćobdija što smije kriknuti pjesmom, mahnut će privlačnoj magličastoj budućnosti. Duše blage i tople, hrskave kao svježi kruh i jutro - kako će sam zapisati. Izmicanje prilagodbi izmicanje je omčama, obzori slobode su nešto drugo, širina i neupitna provjera. Nadomak onih čija su lica posuta prahom, koji olako izriču riječi, što će im jednom biti suci.
Upravo je riječ Stojićev dom. On je glača, nastava toplinom i istinom, iskrenošću i molitvom, širinom i nadom. Razlistana u pjesmotvoru, nije ni tužaljka niti psalam. ali jest sljubljenost s pjevačem kojem je svaki dan novopronađeni dragi kamen. On ga je posložio u mozaik od domoljublja i ljubavi, umilnosti, ali i surovosti zbilje, pripravan ostati nemirnikom kojega čekaju putovi. Široki, ali izazovni. Čistim jezikom, ponajčešće duljim stihom i pjesmotvorom, neposredno i povjerljivo Stojić je, u nemilosnu dobu za hrvatski narod, pronašao mjeru i odrazio vjeru u temeljne vrednoće i naputio, uza sve, na putove duhovne obnove.
Otvoreni tjednik, II, 24, Mostar, 14. lipnja 2001., str. 44.
