Ziral, Mostar – Zagreb, 2001.
Miljenko Stojić (r. 1960.) posljednjih se nekoliko godina potvrdio kao nemimoilazna pjesnička pojava na našim prostorima. Iz knjige u knjigu njegova poezija se identificira kao oduhovljenje malih stvari, kako to kaže pjesnik u svojoj pjesmi »Tvoja slika«, malih stvari svakodnevice kamo spadaju kava, smiješak, prijateljstvo i odlučnost. Ovdje na intelektualno-pjesničkom tasu posebno izdvajamo »odlučnost« budući da je ona ponajmanje vidljiva, tvarna, što hoće reći da pjesnik preferira, osim vidljivo materijalnoga kao što je obična kava i »propisanoga« ljudskoga smiješka i prijateljstva, i stav. Stav je ovdje – čvrstina, postojanost, odlučnost!
Iz te i takve pozicije pjesnikove i možemo čitati ciklus, jedini ovdje do kraja izveden strasno, angažirano, prepoznatljivo, fiksirano, odlučno – ciklus »Njezino ime«, gdje dominira domovinstvo, ako se tako može reći angažman za domovinske teme. Stojić je, međutim, u tim svojim temama, »pjevanju i mišljenju« dnevno-politički angažiran i kao pjesnik i kao čovjek i kao netko staleški određen, tj. kao duhovnik.
(iz prosudbe Žejlka Ivankovića)
Knjigu u pdf obliku možete skinuti kliknuvši na ikonu pdf-a ispod ovoga teksta.