Naklada Jurčić, Zagreb, 2000.
Iako je još uvijek gotovo novak na pjesničkoj pozornici, prvu zbirku tiskao je 1994., Miljenko Stojić (rođen 1960.) odlučio je književnoj javnosti podastrijeti izbor iz svoga stihotvorstva te tako napraviti svojevrsnu retrospektivu, inventuru svoga pjesnikovanja. Knjiga »Prijatelji« donosi presjek iz njegove poetske produkcije objelodanjene u trima zbirkama kojoj su (produkciji) pridodani i novi još neukoričeni sastavci. Stojić, valja primijetiti, nije autor izbora. Tu je zadaću povjerio iskusnijim i viđenijim kolegama i suzavičajnicima Krešimiru Šegi i Zdravku Kordiću. Potonji je »Prijatelje« popratio i pogovorom. Stojić je profesijom i vokacijom crkveno lice, duhovni pastir franjevačkoga reda. Čitatelj tu činjenicu valja imati na umu kada pristupa njegovim pjesničkim prilozima.
Držeći se etičkih i vrijednosnih načela i orijentira što ih je otkrio u kršćanskoj i franjevačkoj duhovnoj i civilizacijskoj baštini Stojić svoje stihovano izricanje nastoji protkati, impregnirati plemenitim čuvstvima i ugođajima, filantropskim mislima i naputcima, humanističkim vizijama i porukama. On se tih načela drži i kada dira u »svoje rane«, odbacuje »život smiren i zadovoljan«, ne pristaje na ravnodušnost i konformizam jer kao duhovni pastir želi biti djelatan, poduzetan, učinkovit. Iritira ga statičnost i malodušnost, ne pristaje na »besciljnost čekanja« jer sebe vidi kao misionara, promicatelja dobrote, čovječnosti, altruizma, suosjećajnosti. On to želi ostvarivati bez velikih gesta i činova. Odmjereno i nenapadno »toplom riječju« nastoji »prodirati« u život i svijet, biti u službi, funkciji drugoga / drugih. I kada nadođu »grki sati« u »okrilju besanih noći«, kada se življenje pretvori u niz »sumornih izgriženih dana« Stojić ne kani pasti u apatiju, besmisao već se utječe aktivizmu, perspektivizmu, iluzijama i idealima. On se okreće drugima, »otvara« vrata i prozore govoreći: »neka uđe svjetlost, neka uđu glasovi«. Svojom otvorenošću on priziva druge, znane i neznane posjetitelje i prijatelje jer mu je do prijateljstva jako stalo. U zajednici s drugima on se ćuti vjerodostojno i autentično. Tada može i uživati u »jednostavnosti, iskrenosti i toplini« životnih stvari i pojava, doživljaja i spoznaja.
(iz prosudbe Ivana Božičevića)
Knjigu u pdf obliku možete skinuti kliknuvši na ikonu pdf-a ispod ovoga teksta.
Kritike
 Prijatelji.pdf | [ ] | 3975 kB |