IZGUBLJENI

Print Friendly, PDF & Email

Stojim nad neispisanim listovima papira. Ne znam što im reći. Puno je toga u ova ozbiljna vremena protutnjalo mojom dušom. Sada se osjećam umoran i nekako prazan.

Prije ovih listova ispisao sam ih već mnogo. Ostavili su u meni svoje tragove koji se ogledaju u promijenjenu načinu ponašanja, djelovanja. Suočavali su me sa mnom samim, u trenutcima opredjeljivanja šaptali mi odluku.

Opširnije...

MIŠLJENJE

Print Friendly, PDF & Email

Govor se nekada prenosio samo susretom licem u lice. Osjećala se ne samo njegova boja, već su se gledale i bore na licu, prisutnost pogleda. Danas sve to pokušavaju zamijeniti automati. Hladni stroj prenosi nečije mišljenje njegovim glasom, koji se nama čini prirodnim. Ali samo čini. Ljudskoga lica nigdje nema.

I naša hrvatska pošta posjeduje potrebna sredstva za prenošenje nečijega glasa ili poruke. Nazivanjem određenoga broja mogu se čuti najnovije političke vijesti, zabavne pjesme, svoj horoskop, duhovna misao, vijesti iz Međugorja, športske vijesti...

Opširnije...

GOSPI U POHODE

Print Friendly, PDF & Email

Kad se izgovori riječ vojnik, onda se pod tim obično podrazumijeva čovjek koji se zna boriti. Osjeti se miris bitaka, straha i smrti. Od njega se jednostavno ne očekuje ništa drugo, nego da uspije na tim pogibeljnim mjestima.

Ipak, naš hrvatski vojnik ima još jednu odliku: on se zna i moliti, duboko i pobožno. Gledao sam to na vojničkom hodočašću ove godine u Mariji Bistrici. Lica mlada, obilježena ozbiljnošću što je donose teške bitke, pogled pročišćen zanosom molitve i osjećaj ovi dečki moraju uspjeti. Molitva ih nije uništavala. Ona im je samo učvršćivala njihove velike i dobre odluke. Jedna je od tih braniti svoju domovinu.

Opširnije...

PREMA KAMO IDEMO

Print Friendly, PDF & Email

Prebirem ovih dana po knjigama pisaca, mislitelja... suvremenoga doba. Većinu njih veže ta nit da su im djela nabijena tragikom, besmislom, lomovima svih vrsta. Malo je onih čija djela odišu nadom, toplinom, svjetlošću. Lijepo je prestalo biti lijepim, a ružno ružnim. Sada je ružno lijepo, a lijepo ružno.

Jedan od onih koji se usudio biti drukčijim jest Francuz Charles Péguy (1873. - 1914.). Kritizirao je društvo u kojemu je živio, ne štedeći ni one s lijeva, kao ni one s desna. Zbog toga je imao prijatelja i neprijatelja među svim slojevima francuskoga društva. Nije se bojao reći da političari trebaju biti ćudoredni i svoj posao ili poslanje vršiti u skladu s kršćanskom mistikom. Odbacivao je sve lopovluke, neiskrenost i dvostruki način života. On je nastojao biti ono što jest. Hrabro je ustao protiv obožavanja novca i postizanja blagostanja pod svaku cijenu. Častohleplje je njemu bio pojam kojega se treba stidjeti.

Opširnije...

Osobno