- Detalji
-
Kategorija: Prosudbe (Književnost)
-
Objavljeno: Nedjelja, 29 Prosinac 2019 14:47
-
Hitova: 2648
Zdenka Čorkalo, Veslo, HKZ – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2019.
»Kad je završio rat na Jugu našla sam se u Bosni Srebrenoj, u crkvi-bolnici, u enklavi, području u kojem je jedan narod, hrvatski, sa svih strana okružen neprijateljskim narodom. Iz enklave se nije moglo jednostavnim putem ni izaći ni ući. Kirurške operacije obavljali smo u nedovršenom fratarskom podrumu s utabanim zemljanim podom, prostoriji u koju je jedva stao stol za operacije i nas nekoliko najpotrebnijih oko njega.« (str. 75.) Ovim navodom započinjem prikaz knjige pred nama, jer u njemu kao da je sabrana sva autoričina domoljubnost, čovjekoljubnost, pa i bogoljubnost. Kada je jedan od nas napadnut, onda smo napadnuti svi u cjelokupnosti onoga što jesmo. Nema nam druge nego ustrajati. »Nikoga ne prepoznajem oko sebe u šatoru. Ali, svaki branitelj me podsjeća na mladića kojemu se žena u Dubrovniku nije dala napiti vode jer da on, hrvatski vojnik, samo izaziva one na Žarkovici i da će zbog njih rušiti Grad, koji je otvoreni grad i nitko se u njega ne bi dirao da se nisu naši vojnici našli tu.« (str. 81.) Pa onda koji redak dalje. »Najvažnija je granica u glavi, ako je tu povučeš, druge su samo posluh iznevjerenog srca.« Mislim da je sve jasno i da će dobronamjerni čitatelj puninom srca i uma prionuti ovome štivu.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Srijeda, 11 Prosinac 2019 09:32
-
Hitova: 2450
Zdenko Antunović, Moj haiku, HKD Napredak, Bugojno, 2019.
Kada pogledamo kroz prozor, opažamo kako izvan njega protječe svijet kojemu se možemo pridružiti ili ostati zatvoreni u svoja četiri zida. Svatko mudar zna koji je pravi odgovor. Dotični isto tako zna da sve to nije nastalo slučajno, da je netko beskrajno mudar na početku svega i da nas očekuje jednoga dana kod sebe. Zdenko Antunović bi u jednom svom haiku to ovako rekao: Beskrajni svemir./ I bi tama – svijeta./ - On luč upali.
Polazeći od ovih datosti Antunović je krenuo u pustolovinu uobličavanja »svoga haikua«, onoga naizgled sićušnoga oblika a tako velikoga u svome značenju. Bilo koji haiku, naime, ako je dobro napisan krije u sebi bogatstvo. Nešto poput kapljice vode. Jest malena, ali je tako puna života. Baš kao i ove riječi pred nama.
Opširnije...